Što je ostalo nakon Sabora 1990ke, osim castrovskog predsjedničkog govora? Koja poruka? Sve je isto k'o i lani, samo ćemo se praviti da nije to tako. Samo nek' se ono ne talasa!
Što se dublje čovjek upusti u misao „kakva je pozicija nas Hrvata u BiH" sve više dođe do zaključka kako smo prepušteni sami sebi. Kamo god okrenuli glavu, naiđemo na zid, nekad deblji, nekad uži, nekad tvrđi, nekad mekši, ali uvijek se na njega naiđe i udari glavom od njega ako želiš „zatalasati" stvari na bolje.
Ako je suditi po nedavnom saboru HDZ 1990 ova godina, a i slijedeća predizborna i izborna proći će u znaku borbe sujeta onih sa slovima sa onima sa slovima i brojkama. Ovi će prvi na površini hiniti indiferentnost i dignutog nosa brinuti se samim sobom, te u maniri najaktivnijih seoskih baba ispod površine, da nitko tobože ne vidi, blatiti, tračati, pljuvati i podmetati svima i svemu onome što iza njihovog imena ima ona četiri broja.
Ovi drugi će se koprcati u njihovim podmetanjima, stalno ih turati narodu pod nos, da tobože narod vidi „šta nam rade fukare", a budući da svoga novoga ničega neće nuditi, sva to pljuvanja, podmetanja i blaćenja biti će razlogom njihove egzistencije.
Čast izuzecima :-) , svi govornici redom za govornicom još jednog u nizu „povijesnih" sabora stranke govorili su na dvije teme. Prva tema je bila „izdajice nas izdaše", a vezana je za odlaske iz stranke. Ako je suditi po odabiru riječi i terminologijama koje su korištene, ovi su otišli u pravcu „tamne strane" na ćelu koje stoji glavom i maskom Darth Vader. Druga je tema bila „ništa od braka" gdje su bračni partneri trebali biti ovi sa brojkama sa onima bez brojeva. Nije se jedino moglo razaznati tko je u tom braku trebao biti muž, a tko žena.
Dok se za „vješte govornike", kako se samoprozvao Božo Rajić, i očekivalo da će govoriti i koristiti ovu terminologiju, predsjednik Božo Ljubić se ipak trebao postaviti iznad tračeva o „golfu šestici", zapošljavanju obitelji za mandat i spominjanju kojekakvih fukara; te ponuditi na saboru makar jednu novu ideju koja bi bila makar za nijansu pragmatičnija i konkretnija od „demokratske, funkcionalne i europske Bosne i Hercegovine" koju od njega čujemo skoro pa svakom pojavom u medijima.
Prvo je, u sanaderovskoj maniri, nabrojao što sve ne valja u BiH. Zatim je, poput druga Tiite, u prvom licu jednine, govorio o nastojanjima i koracima stranke za boljitak hrvatskoga naroda, da bi se najednom od Tiite pretvorio u kumu Mandu iz „Naših ognjišta", odbrusivši kojekakvim fukarama koji su se „namirili, a onda za neko zaposlenje u obitelji, za nekakvog golfa šesticu otišli i odnijeli mandate".
Na kraju je obamovski završio „Da, mi možemo", a ako se svemu ovome pridoda da je govor trajao preko sat vremena, onda je sigurno samo jedno: iz predsjednika je progovarao Fidel Castro!
Predsjednik bi trebao biti iznad svih kuloarskih priča i ponuditi članovima i biračima načela, ideje, projekte, i sve ono što bi ljude natjeralo da ne biraju uvijek manje zlo, nego da biraju boljega. Sabor HDZ 1990 to nije ponudio. Konstantno se okreće na neka vremena i neke ljude iza, a čim se pokuša gledati naprijed, oči škilje kao da se gleda u sunce. Jal je tim veći, jer ako se pobliže upozna Božu Ljubića shvaća se da je on trenutno ponajbolje što politička scena Hrvata u BiH nudi. Sad je li to sreća ili usud, za diskusiju je, ali je istina! Ako ništa drugo, onda radi svoje konzistentnosti od samog početka pa do danas.
Stvar je u tome što se cijela politička situacija, zajedno s njim i ostalim akterima, ne razvija, ne raste, nego stagnira i vrti se oko svoje osi zarobljena u nekim prošlim vremenima, dok je socio ekonomska situacija hrvatskog naroda u BiH ne da je dotakla dno, buši zemlju. Već nam se Australci žale kako ne mogu spavati od buke, kako bušimo.
Čovjek se s pravom pita, koja nam je alternativa! Anarhija? Nije rješenje! Kreiranje novih stranaka? Ni to jer bi se kreirala još veća politička disperzija? Sad kao sad, na milosti i nemilosti smo kriminalaca iz HDZ BiH, egoističnih, lukavih oportunista iz HSP i mješavine svega toga iz HDZ 1990. Opet se traži manje zlo. Nekako se ovi zadnji čine kao najmanje zlo, jer ako ništa drugo, na čelu im nije kriminalac i lukavi oportunist. Jedino što jeste: egoist.
Čovjeka od životinje razlikuje to što čovjek može uvidjeti neke stvari, učiti se i mijenjati do kraja života, pa imajući to u vidu, možda i egoista uvidi svoje greške i nauči nešto od njih, kao što je i obećao u onih 3% svoga govora što je vrijedilo poslušati, a gdje je uradio svojevrsni mea culpa. Nekako mi se njemu daje druga prigoda, jer su mnogi prije njega popušili bezbroj prigoda, a on samo jedan mandat. Pomislim, svaki čovjek griješi, ali budala griješi dva puta istu stvar. Neka netko ponudi bolju alternativu. (Kad)ako bude griješio i pogriješio i ovaj put, citirati ćemo mu omiljenog Fidela: La fruta madura se cae sola - plod pada sam kad je zreo!
Ono šta nam je ostalo najupečatljivije sa sabora je da je 99% govora na saboru završilo sa „Živjeli". Valjda novi krkanski trend. Pa eto, ljudi: živjeli!
