Ljubuški se u prošlosti mogao podičiti s mnogo dobrih političara, koji su kroz svoju karijeru pomogli općinu kroz gospodarstvo, kulturu. itd. U šezdesetima i sedamdesetima neki su se mogli pohvaliti što su doveli u Ljubuški, od komunista kažnjenu općinu, nekoliko gospodarskih investicija, vodili su računa o poljoprivredi i duhanarstvu i pitamo se što je od toga danas ostalo i ima li Ljubuški gospodarske perspektive.
Kroz ovo pisanje ne obrađujemo njihov politički angažman koji je haračio po vlastitom narodu u vječnoj komunističkoj borbi za oplemenjivanje bratstva i jedinstva svih naroda i narodnosti. Vraćanje na ove gluposti stvara jednu dozu gadljivosti i najradije ne bih o tome. Možda drugom prilikom, kada ravnodušje po pitanju komunizma u Ljubuškom dovoljno dozrije, pa se osjeti potreba da se javnosti da na znanje da se ničije zlodjelo, pa i domaćih udbaša, koji i danas politički dunjaluče želeći evocirati uspomene na vrijeme kad su bili prva grla ljubuške politike, ne samo u graji, već i u krojenju pojedinačne sudbine mnogih naših sugrađana.
U gospodarskom smislu Ljubuški je bio puno jači prije rata nego danas. Jasno je da je gospodarsku snagu održavao komunistički režim kome je narodni mir i gospodarska nerealnost bila ispred valutne inflacije i ekonomske produktivnosti.
Jasno je da je rat sve promjenio, ali je neshvatljivo da se ondašnja gospodarska slika raspukla kao mjehurić sapunice i da se ondašnja infrastruktura nije mogla iskoristiti barem za očuvanje jednog radnog mjesta. Od rata je prošlo mnogo godina, a domaći političari, većinom neškolovani, čast izuzetcima, daleko od ekspertne stručnosti i intelektualne pronicljivosti, prodaju nam maglu, samo s ciljem vlastitog opstanka u vodama koje im u džepove donose dukate.
U Ljubuškom su četiri stranke, HDZBiH na vlasti je punih 18 godina, HSP u koaliciji u Općinskom vijeću s HDZBiH, a HDZ1990 i NSRZB su u oporbi.
Lijanovićevu stranku ne bih želio komentirati jer je nastala na kupovini glasova s 6 kg junetine po glavi stanovnika, a onih 1300 glasača od njihovog rada «puno bolje žive nego ranije», pa ne mislim da će im oni opet dati glas, osim ako ponuda mesa ne bude izdašnija. Tko kaže da se Narod ne može kupit, taj pojma nema.!
U Ljubuškom HSP-u zapravo niti ne znaju što je to gospodarstvo, ali znaju što znači privatizacija i imovina. Glavna preokupacija u ovoj je stranci je uski interes osoba u užem vodstvu koje ima zadatak našteliti mjesto direktora Hrvatske knjižnice u Ljubuškom kakvom poljoprivrednom tehničaru i td, ili jačati utjecajnu interesnu udrugu koja mora, da ne bi bilo nekakvih iznenađenja, kontrolirati i HDZBiH i HSP. To je jedino što u Ljubuškom «dobro» rade.
HDZ1990 nikada na općinskom nivou nije bio na vlasti, ali to ih ne amnestira od javne odgovornosti u prvom redu što nisu predočili viziju gospodarskog razvoja općine, koja se može slobodno nazvati općinom najvećeg gospodarskog potencijala u Hercegovini. U toj stranci ima ljudi koji to mogu napraviti, ali loše vođenje stranke, dovelo je do općepoznate pasivizacije veleznanog članstva koje trenutačno samo vegetira u stranci.. Pozitivnim se u ovom trenutku mogu ocijeniti privatizacije TDV Ljubuški i hotela Bigeste, kao i inicijativa oko realizacije izuzeća prostora Duhanske stanice, koji bi se potpuno prenamjenio u narednim godinama. Međutim i od ove stranke Ljubuški traži puno više.
HDZ BiH apsolutno vlada već 18 godina.. Na ćelu općine je već pet godina Nevenko Barbarić, jako omiljen u javnosti. Čovjek koji je preporodio Ljubuški, izradio prostorni plan i program, otvorio tri tvornice, asfaltirao sve gradske ulice…. Ma šalim se, na žalost, iz prostog razloga što kada nešto kritički napišete o tom čovjeku, u Kašću odmah zaplače neka baka, u Vitini zaganga neki pivac, a u Veljacima i starije zagondžije mi kažu «Nisi triba!» Za 18 godina HDZBiH nije napravio jednostavno ništa.
Za to postoji više razloga, nije imao tko, a taj nitko zbog toga nije za 18 godina napravio niti bilo kakvu strategiju razvoja, onako stručno na papiru, usprkos tome što se svake godine dogodi Sheraton, što će kroz općinu proći autoput i što je Ljubuški prirodno bogata sredina. Nije imao tko i nije se znalo! Prisjetimo se samo prodaje Tkaonice platna za novčanu mižeriju, prodaje zemljišta za golf igrališta i hotele neposredno uz trasu autoputa, na neželjene privatizacije itd.
U HDZBiH kao najveći razvojni strateg isprofilirao se stameni Davor Medić, čovjek koji je nakon višedesetljetnog studiranja diplomirao 1995. godine na Fakultetu za tjelesnu kulturu u Tuzli. Trenutačno je «pao» po programima EU, misleći kako Europa samo na ispisan papir dijeli novce, ne znajući da ta ista Europa kontrolira i nadzire samo programe za koje je sigurna da će uz domaće ulagačko jamstvo uspjeti, te da traži isključivo stručnost. A Medić je «stručnjak» za skaku, usprkos tome što je njegova borbenost dojmljiva osobina.
Upitali bi smo se kad će baka iz Kašća, gangaš iz Vitine i zagondžije iz Veljaka dobit strategiju razvoja općine. Hoće li se čekati novi načelnik sa strategijom razvoja, ili novi predsjednik OV-a koji neće biti voštana figura ili novi saziv OV-a čiji će veći broj vijećnika od njih nekoliko znati barem mijauknuti.
Sanader je prije četiri godine rekao:»Idemo dalje!», a Ljubušaci već poodavno kažu:»Idemo nizbrdo!»
Ljubuški geniusi, gdje ste?
