Ljubuški je, kada ništa drugo ne funkcionira, grad u kome prevladava trgovina. Ali prolazeći njegovim ulicama sve je više zatvorenih trgovina s natpisom ponude za iznajmljivanje.
Ništa čudno, kada znamo da iz godine u godinu opada promet i na veliko i na malo. U cijeloj BiH, pa tako i u Ljubuškom nema stvaranja novih vrijednosti kroz proizvodnju i kupovna se moć svela na kupovinu onog što je potrebno za osnovne životne potrebe.
Međutim i iznajmljivači za svoje poslovne prostore još uvijek traže najamninu mnogo veću od realne, čak od 15KM/m2. Pad trgovine u našem gradu iznosi preko 40%, a neozbiljno je očekivati brzi povratak u godine kada se bezbrižno trošilo. Mnogi bi na brzinu željeli isplatiti uložene tisuće KM kada su kupovali poslovne prostore, ali realno je da se gospodarski kotač sve sporije okreće.
Prazni prostori zapravo izgledaju tužno, a ulicama daju filing malodušnosti i općeg negativizma. Bilo bi dobro da se to promjeni.
