Hercegovci ovih dana samo ponavljaju – bit će Hebrang, bit će Primorac i bit će Bandić, najbolji je Bandić, najbolji je Hebrang, a treći najbolji je Primorac i tako u nedogled. Rano je u ovom početnom trenutku govoriti tko je najveći favorit, a kamoli tko će pobijediti. Jedno je sigurno da kampanja po prvi puta obiluje s mnogo odličnih kandidata i da svi mogu zadovoljiti svoje afinitete.
Prilikom izbora onih dosadašnjih za predsjednika je izabran populist i taj izbor Hrvatima nije donio kvalitetnog predsjednika. Mesić to nikako nije bio. On je izbore dobio na klasični populizam dodvoravajući se najzastupljenijoj biračkoj masi frazama – narodni predsjednik ili s predsjednikom na kavicu. S druge strane političkim se protivnicima deset godina podrugljivo izrugivao umjesto da pokaže osobno dostojanstvo, da bi još uz to sotonizirao u javnosti regionalne Hrvate osobito Hercegovce, koji su s pravom rekli – kakvog mi predsjednika imamo kad ne smije doći u Hercegovinu.
Za Hercegovce glavna bi se borba mogla voditi između Andrije Hebranga i Milana Bandića i osobno ne smatram da Dragan Primorac može doći u drugi krug, jer iza sebe nema jaki stranački sustav, niti je Bandiću dobar protukandidat u populizmu.
Ostanimo kod ove dvojice koje smatram da su glavni favoriti i upitajmo se tko bi bio za Hercegovce bolji predsjednik Hebrang ili Bandić. Koja je razlika između njih?
Andrija Hebrang je jedan od najvećih stručnjaka nuklearne medicine u Hrvatskoj, dugogodišnji saborski zastupnik i ime HDZ-a još od 1990 godine. Za vrijeme rata u Hercegovini je boravio jednu godinu, i za njega su svi Hrvati istinski Hrvati koji jedni spram drugih nikada ne bi smjeli etiketirati po zavičajnoj pripadnosti ili postupcima nekontroliranih pojedinaca kojih u svakoj populaciji ima. On ima poseban sentiment prema Hercegovini što sam saznao u posljednjih desetak godina koliko ga zbog zdravstvenih problema osobno poznajem.
Milan Bandić je dijete Hercegovine iz grudske Pogane Vlake, član SDP-a od 1990 godine i dugogodišnji saborski zastupnik i gradonačelnik Zagreba. On je Hercegovac – gradonačelnik Zagreba bez pravog konkurenta u hrvatskoj metropoli. U politici se bori iskrenim političkim populizmom i jako mi je draga osoba, ne samo što je naše gore list, već i što je odličan čovjek. Hercegovci u njemu imaju priliku po prvi puta imati „svog“ predsjednika.
Iz ovog je očito da bih mogao napisati korektan tekst moram zatomiti emocije i prema jednom i prema drugom i hladno procijeniti tko bi za nas bio „bolji“ izbor u trenutačnom omjeru političkih snaga u Hrvatskoj.
Veliku prednost u političkoj borbi u Hrvatskoj ima HDZ nad SDP-m. Unatoč odlasku Ive Sanadera i gospodarskoj krizi, zbog konfuznih odnosa unutar stranke Zoran Milanović nema niti široku potporu članstva, a kamoli političkih kritičara i javnosti. Bandića nije želio za kandidata već salonskog intelektualca Ivu Josipovića. Dragan Primorac nema u Hrvatskoj biračku širinu i neće oduzeti puno birača Andriji Hebrangu.
Po pitanju stranačke snage prije bih Hebranga za predsjednika nego Bandića, jer ne vidim niti moguću pobjedu SDP-a na slijedećim općim izborima. Hrvatima u Hercegovini je potrebita gospodarska pomoć a usprkos tome što bi Bandić bio predsjednik, njegov je budžet skroman, ali i eventualni utjecaj na nestranačku vlast ne bi bio toliko snažan da bi se svaka njegova riječ uslišila.
S druge strane Bandić je javnosti „slađi“ političar upravo zbog populizma i svoje uzrečice – ja sam za delanje dok drugi pričaju! Po pitanju populizma je u prednosti i što se tiče percepcije u javnosti od Hebranga, kojeg javnost ocjenjuje kao direktnog i oštrog političkog oratora.. Barem ga takvoga prikazuju mediji. Uz to Bandićev je populizam pozitivan populizam, iskren i javnosti puno draži od Mesićeve podrugljive arogancije, koja ne može smisliti osobe poput nekadašnjih političkih oponenata. Bandić ima i gospodarskog uspjeha uz dobro vođenje Zagreba što potvrđuju i Zagrepčani velikom potporom. Nehercegovcima on je najdraži Hercegovac
S stajališta ulaska Hrvatske u EU i europskog globalizma osobno bih više volio markantnijeg političara „snažnijeg“ prema EU, kao što su to bili i predsjednici Češke i Poljske. Smatram da bi bolja koordinacija predsjednika države i izvršne vlasti Hercegovini bila produktivnija i organiziranija, jer bi se potencijalni politički nesporazumi izbjegli.
Pa što ćemo? Bandić je SDP, a Hebrang HDZ. SDP Hercegovini nije dao koliko HDZ. Može se reći nije imao toliko prilika kao HDZ, jer nije bio dugo na vlasti. To je tako sa stajališta financijske potpore, ali moramo se prisjetiti i one verbalne i javne. SDP-ova mi se verbalna i javna retorika nikada nije svidjela, jer je vrijednosno i stališki Hrvate iz BiH i odnos prema njima dovela na razinu medijskog konflikta i javne nesnošljivosti s Hrvatima u Hrvatskoj. A Milan Bandić se javno koliko znam od toga nikada nije ogradio.
Zbog snažnije državotvornije politike, dosadašnjeg osobnog stava prema Hrvatima u BiH i obnašanja vlasti od strane stranke kojoj pripada Andrija Hebrang je bolje rješenje za predsjednika nego Milan Bandić.
