Sva gospodarska filozofija u Ljubuškom je sadnja, gnjojidba, zalijevanje i iskop krumpira i ta filozofija, za koju su znala i domorodačka plemena u Americi, danas predstavljaju put u svijet gospodarstva grada Ljubuškog ili preciznije njegove poljoprivrede.
Sva znanost oko uzgoja krumpira se nalazi Šipovači, tu je središte organizacije proizvodnje, pripreme zemljišta, izbora sjemena, pravilne gnojidbe, zaštite od mraza, natapanja, iskopa, marketinga i na koncu prodaje na europskom tržištu.
Baška fakultet u Mostaru i instituti, najveći broj agronoma po glavi stanovnika u Ljubuškom je zalog sigurnosti kako nećemo ostati gladni. Niti najpametnijim krumpirašima nije jasno kud ovaj narod ode, kad će krumpira biti u izobilju. I Putin je kazao kako će Rusija kupiti samo višak, Ljubušacima će ipak ostaviti dovoljno za život. Rusija, s obzirom na prijateljske odnose s Hrvatima, se neće puno cjenjkati oko cijene, bit će široke ruke.
Glavni pregovarač oko prodaje u Rusiju i zapadnu Europu je Dubravko Vukojević, istaknuti član HDZ BiH Ljubuški temeljni ogranak Šipovača, koji je prošle godine ispratio konvoj tegljača za Vladivostok. O tom se uspjehu priča pred novu sadnju koja slijedi za 2 mjeseca i ulaže nade kako će Ljubuški, brendiran krumpirom, dobiti veću točku na europskoj karti.
Sve se može kad se hoće
Ovaj znanstveni i gospodarski uspjeh Dubravko Vukojević je pretočio u interesno politički. Evolucija njegovih sposobnosti je počela još u srednjoj školi kad je završio za bravara, potom je imao usavršavanje u uzgoju i plasmanu krumpira, da bi stranka upratila taj njegov uspon i odricanje, znanje i upornost, postavljanjem za savjetnika predsjedniku Skupštine ZHŽ Ivanu Jelčiću, prvom čovjeku zakonodavne vlasti.
E, sada, neka netko kaže kako krumpir nema dovoljno hranjivih sastojaka, ponižavajući ovo povrće u odnosu na rajčicu, papriku, bijeli luk... Brendirani krumpir donijeti financijsku stabilnost, smanjiti kriminal, povećati BDP županije i iseljavanje učiniti nerazumnim.
Povijest nas uči kako je uvoz krumpira u 18. i 19. stoljeću dao doprinos u povećanju broja stanovnika u Europi za četvrtinu. Nisu naši stručnjaci repa bez korijena.
Tužno je koliko nam je samo vremena trebalo za spoznaju kako je sva pamet i sva nada u krumpiru.
