Pogled niz glavnu ulicu našeg grada ne doima se posebno drugačijim od prethodnih dana. Već godinama se Ljubuški napušta zbog neimaštine, nepotizma i akutne korupcije koja je uništila društveni poredak.
Zbog toga su ulice, već duže vrijeme, duge i tužne.
Iz zgrade općine svako malo izleti pokoji činovnik/ica. Skokne se do Konzuma, Namexa. U trgovinama nema gužve, upravo na blagajni mlada gospođa bez maske i rukavica, zaposlenica općine omalovažava pandemiju, vjerojatno je to posljedica priča u općinskim uredima. Na razglasu trgovine i njoj poznat glas spikerice Radija Ljubuški o odluci gradske uprave o radnom vremenu. Djelatnica na blagajni razvila priču i potvrđuje gradsku gospođu ne misleći na sebe, jer je upravo ona prva u rovu pred napadom malog i nevidljivog ubojice.
U tom trenutku ulazi u trgovinu još jedna mlada gospođa. I ona bez maske i rukavica. Na pitanje gdje su maske i zaštita brzo odgovara - samo sam ovaj put zaboravila. Djelatnice trgovine samo šute, a nekoliko trenutaka potom dolazi još jedan kupac bez bilo kakve zaštite.
I tako vjerojatno po cijeli dan.
U Širokom Brijegu će uskoro, prema načinu širenja, biti dvoznamenkasta brojka zaraženih, u Grudama jutros jedan zaražen, a slijedi i trenutak kad će isto biti objavljeno i u Ljubuškom, a trgovine i ljekarne svi posjećujemo.
Zašto smo onda toliko neodgovorni, zaostali i zašto ne poštujemo jedni druge?
Koliko će trajati ova kriza ovisi o uzornom ponašanju građana, hoće li netko umrijeti zbog neozbiljnih pojedinaca ovisi o svijesti i razuma, a koliko ga ima u ovoj ozbiljnoj situaciji je pitanje za psihologa.
