Brojni svjetski znanstvenici već pet mjeseci aktivno rade na istraživanju porijekla COVID-19, kao i na pronalasku lijeka za ovo oboljenje. The Guardian prenosi šta su do sada otkrili i da li je to dovoljno da se uspori ili potpuno zaustavi pandemija.
Koronavirusi već duže vrijeme stvaraju probleme čovječanstvu. Poznato je da neki oblici izazivaju običnu prehladu, ali su dvije vrste u posljednje vrijeme pokrenule izbijanje smrtonosnih bolesti: teški akutni respiratorni sindrom (SARS) i bliskoistični respiratorni sindrom (MERS).
No, njihov je utjecaj blag u usporedbi s globalnim haosom koji je izazvao koronavirus koji uzrokuje pandemiju COVID-19. U samo nekoliko mjeseci obustavio je rad u skoro svim državama svijeta, te je odnio više od 145.000 života. A još nije gotovo, bolest se i dalje širi.
Znanje znanstvenika o Sars-CoV-2 virusu, koji uzrokuje COVID-19 je i dalje nedovoljno. To je organizam koji je nauci bio potpuno nepoznat do prije pet mjeseci, a danas ga se proučava u neviđenim razmjerama. Pokrenuta su ispitivanja protuvirusnih lijekova, pojavljuju se novi dijagnostički testovi, traži se cjepivo...
Pitanje je jasno: Šta svijet zna o oboljenju COVID-19 i može li se to znanje iskoristiti kako bi se zaustavila pandemija?
Porijeklo Sars-CoV-2 virusa se povezuje sa šišmišima, koji su razvili nevjerovatan imunitet na ovakve viruse, otkrili su znanstvenici. Iako virus ne može oštetiti njihov organizam, on se zadržava na njemu, pa tako šišmiš postaje direktni prijenosnik virusa. Oni se zatim nastavljaju kretati, prenoseći tako viruse drugim životinjama, koje nerijetko imaju mnogo slabije imune sisteme.
Virus je vjerovatno prešao sa šišmiša na neku drugu životinju, a ta druga životinja je bila u blizini ljudi, recimo, u marketu. A ako čovjek mora biti u blizini te životinje, a ne zna da je ona zaražena, vrlo je vjerovatno da će se i on zaraziti, zatim otići na ulicu, prenijeti to nekome drugom... I tako počinje globalna pandemija
, objasnio je virolog Edward Holmes sa Sveučilišta u Sydneyu.
Kako se virus širi i kako utječe na ljude?
Ljudi udišu čestice ovog virusa i tako ih unose u grlo i grkljan, one se zatim razmožavaju, izbijaju iz svoje "stanice" i infekcija se širi. Imunološki sistem u isto vrijeme razvija antitijela koja u većini slučajeva uspješno zaustavljaju napredak virusa.
Infekcija COVID-19 je vrlo blaga, mislim da je to tajna u širenju ovog virusa. Mnogo ljudi isprva ne osjeća simptome infekcije, pa nastavljaju odlaziti na posao, u supermarkete, barove i mnoga druga mjesta, inficirajući tako još ljudi
, objašnjava virolog Jonathan Ball sa Sveučilišta Nottingham.
Naprimjer, SARS infekcija uzrokuje mnogo jače simptome koji su osjetni vrlo brzo, što je dobra stvar - jer pacijenti tada odmah odlaze u bolnicu na liječenje i tako sprječavaju mogućnost da će nekome prenijeti infekciju.
Zašto virus ponekad uzrokuje smrtne slučajeve?
Virus ponekad može izazvati ozbiljne probleme, što se najčešće događa onda kada njegove čestice "presele" iz dišnih puteva u pluća. Tada se bolesnici premještaju na intezivnu njegu. Imunološki sistemi nekih ljudi "privlače" virus u pluća kako bi ga napali, što rezultira upalom koja može ubiti pacijenta. Ono što je znanstvenicima još uvijek nejasno jeste upravo ta pojava "privlačenja" virusa i stvaranja upale, odnosno, zašto se to dešava samo kod nekih pacijenata.
Ako se jednom zarazimo i prebolimo virus, znači li to znači kako više nema opasnosti?
Ljekari koji pregledaju pacijente koji se oporavljaju od COVID-19 oboljenja pronalaze prilično visok nivo neutralizacije antitijela u njihovoj krvi. Ta antitijela proizvodi imunološki sistem, a oni blokiraju sposobnost virusa da se probije u stanice.
Jasno je da ovo stvara određeni vid zaštite protiv budućih infekcija, ali treba napomenuti da je malo vjerovatno da će ta zaštita potrajati cijeli život
, kaže virolog Mike Skinner sa Sveučilišta Imperial u Londonu.
Većina virologa vjeruje kako će imunitet protiv COVID-19 oboljenja potrajati samo godinu-dvije. Dakle, to se uklapa sa drugim koronavirusima koji inficiraju ljude. To znači da čak i ako većina ljudi na kraju postane izložena virusu, on će vrlo vjerovatno postati endemičan, što znači da ćemo ga viđati samo na sezonskom nivou i situaciju dovesti u stabilno stanje u odnosu na trenutno stanje.
Znanstvenici ističu kako će virus biti tu još neko vrijeme, ali sugerišu i kako je vrlo vjerovatno da će postati manje smrtonosan. Drugi ipak tvrde kako bi mogao mutirati i postati smrtonosniji. Skinner smatra kako će razvoj i uvođenje učinkovitog cjepiva osloboditi svijet prijetnje zvane COVID-19.
Kada stiže cjepivo?
Časopis Nature je prošlog tjedna objavio kako se širom svijeta počelo testirati 78 cjepiva, kao i da se trenutno razvija još 38 vrsta. Prva testiranja obavljaju se na Oxfordu, druga dva u SAD-u i još tri su aktivna u Kini. Mnoge druge kompanije koje testiraju cjepiva istakle su kako će sa testiranjem cjepiva na ljudima započeti već ovog ljeta.
Nevjerojatan odziv i rezultat znanstvenika širom svijeta sugerira kako bismo uskoro mogli dobiti cjepivo za COVID-19. No, koliko god je pohvalan brz odziv i uspješni rezultati znanstvenika, vrijedi naglasiti kako pronalazak pravog cjepiva zahtjeva niz stvari koje je potrebno obaviti kako bi se utvrdila njegova učinkovitost: potrebno ju je testirati na više od 1.000 ljudi, izvršiti sve potrebne istrage...
Kako bi ubrzali ovaj proces, neki znanstvenici su predložili kako bi trebalo namjerno izlagati volontere infekciji, tako da se odmah može testirati učinkovitost cjepiva. Profesor Nir Eyal sa Sveučilišta Rutgers objasnio je kako je ovaj prijedlog izrazito rizičan, ali kako bi mogao ubrzati pronalazak cjepiva za nekoliko mjeseci.
Volonteri moraju biti mladi i zdravi. U slučaju da prihvate takvo nešto, mi bismo pomno pratili njihvo zdravlje, imali bi pristup intenzivnoj njezi i mnoštvu lijekova. Rezultat koji priželjkujemo iz svega toga je cjepiva koja bi mogla spasiti stotine hiljada života ako bi bila spremna ranije nego što je to isprva planirano
, objašnjava Eyal.
Na koncu, profesor Adam Finn sa Sveučilišta Bristol ističe kako je ovo ipak samo ideja, te kako znanstvenici još uvijek nisu sigurni hoće li ju implementirati.
