Više od 83% novinara u Bosni i Hercegovini smatra kako krizni stožeri nisu omogućili objektivno i sveobuhvatno informiranje građana o koronavirusu, utvrđeno je u anketi BH novinara provedenoj na uzorku od 102 novinara i novinarke iz cijele države o temi pristupa javnim informacijama u vezi sa COVID-19, a u okviru sustava tiskovnih konferencija uz ograničenu nazočnost novinara ili potpuno bez njih.
Veliki gradovi, veliki problemi
Udruga BH novinari je objavila kako je anketa pokazala da su najviše problema s pristupom javnim informacijama o pandemiji imali medijski profesionalci u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, dok je u drugim gradovima komunikacija s javnim dužnosnicima i članovima kriznih stožera bila organizirana na mnogo učinkovitiji i jednostavniji način.
Također, veliki broj pitanja, koja su novinarke i novinari smatrali od izuzetne važnosti za javnost, ostala su bez kredibilnog odgovora članova kriznih stožera. Bila su to pitanja vezana za javne nabavke i općenito trošenje proračunskog novca za vrijeme pandemije, uzroke smrti pacijenata i neprovođenje obdukcija umrlih, broj testiranih na koronavirus i mjere zaštite, djelotvornost i rok trajanja testova, pojavu virusa u bolnicama i kliničkim centrima, put pacijenta...
Na pitanje smatrate li da dosadašnji način informiranja s konferencija za tisak bez novinara omogućava profesionalno izvještavanje u interesu građana?
, čak 83,3 posto anketiranih je odgovorilo negativno, to jest da su informacije koje su dobivali uopćene i da u njima nema svih podataka koji su im potrebni. Samo 4,9% anketiranih u potpunosti su bili zadovoljni ovakvim načinom informiranja na tiskovnim konferencijama, dok 11,8% nisu mogli odgovoriti jesu li bili zadovoljni ili ne.
Bojkot
Radi blagovremenog, točnog i objektivnog informiranja u javnom interesu potrebno je vratiti regularne tiskovne konferencije organizirane u skladu sa zaštitnim mjerama, smatralo je 48% anketiranih novinarki i novinara. Isti postotak anketiranih (48%) bili su mišljenja kako treba vratiti regularne tiskovne konferencije s nazočnošću novinara na licu mjesta, ali osigurati i online sudjelovanje s mogućnošću postavljanja pitanja. Oko 2% anketiranih je odgovorilo kako i u budućnosti treba zadržati postojeću formu (konferencije za tisak bez novinara uz mogućnost postavljanja pitanja putem e-maila), a 1 posto anketiranih da treba potpuno ukinuti tiskovne konferencije, a da krizni stožeri građane informiraju putem priopćenja i službene internetske stranice.
Na pitanje kako bi novinari trebali reagirati u cilju zaštite svoje profesije i objektivnog informiranja građana na uvedenu praksu održavanja konferencija za tisak bez nazočnosti novinara
, najveći broj anketiranih - njih 42,2% - odgovorili su kako nisu sigurni što treba uraditi u ovoj situaciji.
Čak 41,2% anketiranih novinarki i novinara izjavilo je da bi konferencije za tisak trebalo bojkotirati, a informacije prenositi samo sa službenih stranica institucija/kriznih stožera. Oko 3,9 posto anketiranih naveli su kako nema potrebe za bilo kakvim reagiranjem te da je ovakav način plasiranja informacija sasvim dovoljan.
Odgovori
Manji postotak ispitanika (po 1 posto) odgovorilo je kako bi od nadležnih trebalo zahtijevati drugačiju organizaciju komunikacije s javnošću jer javnost ima pravo na to, da treba prosvjedovati protiv takve prakse priopćenjima novinarskih udruga, tražiti organiziranje tiskovnih konferencija uz zaštitne mjere, pratiti postojeće konferencije, ali svakodnevno kritizirati rad institucija koje daju šture odgovore te reagirati profesionalnim, nepristranim i istraživačkim novinarstvom.
Više od 39% anketiranih navelo je kako su, nakon što je promijenjen format tiskovnih konferencija tijekom pandemije, dobili samo djelomične informacije na pitanja koja su upućivali nadležnima. Samo 16,7% novinarki i novinara navode kako je dobiveni odgovor sadržavao ključnu traženu informaciju, a 12,7% kako odgovori nadležnih nisu sadržavali tražene informacije.
Od ukupnog broja anketiranih novinarki i novinara (102), 76,5% ih je u stalnom radnom odnosu, 17,6% je freelancera, dok ostali rade honorarno, volonterski ili po ugovorima o djelu.
