Biti policajac trenutačno je najbolje zanimanje u ZHŽ, županije čije se gospodarstvo svelo na rad kafića, restorana, frizerskih salona, malih trgovina i samo gdje-koje veće poduzeće.
Popis onih koji su zatražili I dobili pomoć županije za premošćavanje problema u poslovanju za vrijeme prva dva mjeseca korona krize zorno pokazuje čime se "poduzetnici" u ZHŽ danas bave.
U prvom redu bave se politikom i ispraznim pričama o međustranačkim teorijama urota, pa žaluju što izbori u ZHŽ nisu svake godine ili svakog mjeseca. Imati državni posao je dosanjani san stranački osvještene mladeži koji bez obrazovanja ulaze u kolotečinu moderne političke infantilnosti, fatalnu po društvo i životnu sredinu, a ne biti inventivan i proizvodno orijentiran utemeljeno na znanju i obrazovanju.
To je upravo poanta političkog djelovanja HDZ BiH, koji je uništio civilizacijske postavke društvenog rasta u svakom pogledu, a na gradskoj sredini ju je predstavljao Nevenko Barbarić, uništavajući gradsku upravu, kao servis razvoju sredine u kojoj živimo.
Ako su ostali samo kafići, kladionice, restorani, frizerski saloni i male trgovine i oni će polako uskoro pokleknuti i ući u fazu surove propasti i sve tako će vrijediti i za ostale koji ostanu bez proizvodnje i izvoza proizvedene robe s ovog malog područja.
HDZ BiH je uništio poljoprivredu, svu infrastrukturu prijeratne industrije, koju su između sebe podijelili stranački ratni profiteri domogavši se resursa ukradenim novcem, koje, zbog manjka obrazovanja nisu znali pokrenuti ili ih je u tome sputavala upravo profiterska vrhuška stranke.
No, obrazovanje je za takve jako bitno, ali samo ako se odnosi na proizvodnju akreditiranih diploma, koje su generator društvene propasti. Za sve ovo imamo i ministra gospodarstva Darija Sesara, koji smatra kako se ne može živjeti samo od ministarske plaće, pa se bavi i promocijom akreditiranih diploma.
Najveća industrija, ona bez pameti, su kladionice, gdje se troše stotine milijuna maraka, biološke mase je sve manje, pa će tako kafići biti sve prazniji, sve manje će se posjećivati restorani, panično će se tražiti sreća na kocki, a i trgovine će se zatvarati.
Tako će biti sve do trenutka kada crijeva zaškripe i narodu nešto sine u glavi. Tada će početi misliti o demokraciji, nacionalnom zajedništvu i stvaranju društva znanja, obrazovanja i rada.
Ali, za razliku od 50-tih godina prošlog stoljeća, natalitetno smo pali, u BiH smo izgubili 2/3 Hrvata, duboko smo korumpirano društvo nastalo na politici uništenja javnog, besramnog i nezakonitog bogaćenja pojedinaca, politički smo povezani s retrogradnom Srbijom i Rusijom, politika je pod velikim utjecajem struktura i navika iz bivše države, a, k tome, dok god budemo imali "dobročinitelje", bit ćemo umna sirotinja i zatvorenici vlastitog društva.
