U ponoć i četiri minute mostarski Aluminij ostao je bez napajanja električnom energijom, što znači propast pogona Elektrolize koji se vise neće tako lako pokrenuti zbog složenog tehnološkog procesa proizvodnje za čije gašenja treba najmanje dva mjeseca i dodatnih 25 milijuna eura. Isključenjem struje prestaje rad ključnih elektrolitičkih ćelija, kojih u Aluminiju ima 256.
Objavljeno je to 10. srpnja 2019. godine nekoliko minuta iza ponoći kad je priča o mostarskoj tvornici, koja se nekad kitila titulom diva, pokretača i najvećeg od najvećih, dobila konačan mrak.
Uzaludno je bilo kupovanje vremena, uzaludna traganja za onima koji će kupiti struju za još koji dan života mostarske tvornice. Uzaludne su bile blokade prometnica uoči gašenja i još uzaludniji prosvjedi pred središnjicom HDZ-a BiH nakon što je u tvornicu stigao mrak.
Dan prije gašenja propali su razgovori između Vlade F BiH i predstavnika švicarskog Glencorea što je bio posljednji pokušaj za očuvanje kompanije. Švicarska kompanija tražila je nižu cijenu struje što je bio uvjet da Aluminij prestane gomilati gubitke koji su veći od 200 milijuna eura. Vlada FBiH je, međutim, odbila takvu mogućnost.
Čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović poručio je potom iz Bihaća kako su za Aluminij iscrpljene sve mogućnosti, a ministrica financija Jelka Milićević da su iscrpljene sve mogućnosti na Vladi.
Meni je savjest mirna, kao i ministru Džindiću i premijeru jer Vlada je napravila ono što je mogla
, rekla je Milićević nakon što je tvornica ugašena.
A od ponovnog pokretanja, iako je u javnosti zvučalo kao da je to svršen posao, još uvijek nije na vidiku. Na posao je vraćeno, prema nekim tvrdnjama, 20 ljudi, a novi vlasnik Aluminijevih pogona, nakon natezanja s Vladom Federacije zaustavljen je zbog pandemije ali i mora neriješenih problema.
Nakon bunta i velike medijske hajke, u javnost su curili ugovori s beznačajnim brojkama koje nisu Aluminij odvukle na dno. Prave brojke i pravi utezi zbog kojih je div pao još su uvijek misterija a sad se opovrgava i izvješće Financijske policije. Tužiteljstvo, iako je javno govoreno kako su isisani milijunu i javno obećano kako će odgovarati svi koji su krivi, još uvijek nema nikakvih aktivnosti koje bi otvorile zatvaranje priče o gašenju tvornice.
Do tada, neki se radnici nadaju pozivu, neki su pronašli nove poslove, a neki su napustili zemlju.
Romeo Biokšić, nekadašnji predsjednik Sindikata ovog poduzeća, rekao je kako su osjećaji su teški i bolni.
Nakon svih pregovora, nakon gašenja kad smo vidjeli da je to bila samo jedna šuplja priča i da od pokretanja tvornice nema ništa. I ovo što se sada govori o pokretanju Ljevaonice, rekao bih da Aluminij nije samo Ljevaonica, Aluminij su svi drugi pogoni, Aluminij je 900 ljudi, a ne samo 80 ili 100 njih
, rekao je i dodao kako je jedan dio djelatnika već otišao preko granice.
Jedan dio je tu, rade u nekim privatnim tvrtkama, jedan dio je još nezaposlen. Neki ulažu nade u pokretanje proizvodnje. Ali nažalost, godinu dana poslije, ništa se nije realiziralo
, rekao je Biokšić.
Pero Bebek, bivši predsjednik Skupštine Sindikata, rekao je kako žele poručiti da se u godinu dana nije značajno ništa desilo.
9.7. 2019. godine nama je rečeno da bi mogli biti ugašeni tako da smo zaustavili promet kod Salakovca. Čekali smo da nam se netko obrati no oni su na nas poslali specijalce. To je razbijeno i ugasili su nas 10.7. u 0:03. Poslije toga je došlo do prosvjeda ispred HDZ-a i do šest nekih sastanaka gdje smo bili puni optimizma. Uglavnom, bile su dvoje solucije. Jedna nepunih 600 uposlenih da radi, a druga solucija 370 ljudi. Međutim, i prva i druga solucija su propale. U međuvremenu se pojavila Abraham Gurupa i ona je ponudila svoje rješenje. No, ni to se nije dogodilo i ljudi više nema vjere. Najveći broj ljudi misli da se to neće dogoditi
, rekao je.
Dodao je kako je razlog za propadanje, osim štetnih ugovora, u najvećem postotku električna energija.
Da su varijante poslovanja bile poštenije, samo bi minus bio manji. Sa cijenom od 76 eura nije moguće poslovati
, rekao je.
Radnici kažu kako je 2001. godina bila zadnja pozitivnija godina.
Naš vapaj traje od 2013. Svako me smo se obraćali od Vlade Federacije, HNS-a, Dragana Čovića, Hrvatskog sabora, Kolinde Grabar Kitarović, ali nas nitko nije čuo
, rekli su.
Kažu kako od istrage ne očekuju ništa te podsjećaju kako je 2013. godine je bilo 45 osumnjičenih zbog lošeg poslovanja koji nisu procesuirani.
Miro Zelenika, nekadašnji uposlenik kaže kako se malo ljudi snašlo.
Dosta ih je otišlo vani pa se nije snašlo i vratili su se. Znate kakva je ovo država. Od ovog naroda, samo dobro političari žive
, rekao je Zelenika na rubu suza.
Nisu znali reći zašto se nije okupilo više ljudi.
Moglo se ovo drugačije riješiti. Da su htjeli da ovo opstane, ovo je moglo raditi. Ja sam bio jedan od pregovarača s političarima. Prvi sastanak u HDZ-u Čović je rekao 'Ljudi su moj problem, pare nisu problem'. Sad su nema ni ljudi ni para
, rekao je.
