Priča koju su započele udovice ide dalje
Udovice su u ovom tjednu svojim pismom dodatno zagrijale internetske portale i novinske stupce. Priča oko Anice Primorac i navodnog vrijeđanja od strane Joze Barišića dobila je novi i potpuno nezasluženi epilog.
Cijela situacija oko ove „nesretne“ obitelji započela je mnogo ranije, kada se država trebala pobrinuti po svim segmentima da ona bude adekvatno zbrinuta.
Država je, ili neozbiljni pojedinci, mislila da će probleme riješiti novčanom potporom i dodjelom nekretnine i slijepo je vjerovala stihijskoj resocijalizaciji koja se izgleda trebala dogoditi sama po sebi. Nije za to kriv Jozo Barišić, niti je on mogao odgajati djecu i rješavati složene probleme koje je ova obitelj imala.
Sedam godina račun je o njima vodila isključivo policija i nekolicina stanara koji su cijelo vrijeme strepili za sigurnost u zajedničkoj zgradi. Same udovice nisu dozvolile da Primorci budu u blizini njihovih stanova, koje su dobili istovremeno s njima, jer su znale o kakvom je problemu riječ. Ovakva dimenzija obračuna ima dozu velike degutantnosti, i usuđujem se kazati da ovo nije prvi put da dio osoba iz Udruge udovica reagira nepromišljeno s primjesom ucjene koja strukture mora držati u odnosu prema njima u nekoj situaciji pripravnosti. Situacija je takva kakva jeste i vrijeme normalizacije života je odavno pokucalo na vrata sviju.
Nova Mladež HDZBiH i politički steroidi
Tjedan je obilježila i inauguracija vodstva Mladeži HDZBiH. Komentari su padali jedan za drugim, ali bilo je malo suvislih koji bi pružili malo više informacija o razmišljanjima ovih mladih ljudi. Osobno sam stekao dojam da se mlađarija u ovoj stranci dobro napuhnula političkim plinovima, da su pokazani mišići više rezultat hranjenja političkim zabranjenim „steroidima“, nego društvenim entuzijazmom i njegovim praktičnim upražnjavanjem u sredini gdje djeluju.
Novi predsjednik je Vedran Markotić, a bivša predsjednica Iva Barišić jednostavno kao da je nestala sa scene. Stekao sam dojam da niti ovo mlado društvo nije imuno na klaniranje. Sve je ličilo na jedan vrtuljak u kojem su kandidati trčali oko stolice i pobjednik je onaj koji na zvižduk suca prvi sjedne ili pobjedi u toj igri.
Rečenice koje su u tisku osvanule od novog mladog predsjednika, bile su općenite političke floskule koje se upamte slušajući starije. Definitivno ništa što bi mi okupiralo pažnju. Nadam se da sam se prevario, ali u svakom slučaju čestitke, jer i ovo mlado prijestolje može biti odskočna daska za kvalitetan politički rad i razočaralo bi me ono razmišljanje “djeca se malo zaigrala...“
Vlada ŽZH ipak osigurala plaće
Sada se malo vratimo na zasjedanje Vlade ŽZH i njenu odluku da će plaće za studeni biti isplaćene prije Božića, istovremeno s plaćama idu i porodiljske naknade, a u tri se posljednja mjeseca govorilo da je situacija u proračunu napeta i da je sve pod velikim znakom pitanja.
Međutim, najednom su se sindikati školstva zadovoljili, te od tolikog uzburkavanja nastade bonaca. Ministar Vjekoslav Bakula više je intervjua prosuo u prazno i nisam mu, iako se on sada u svom stilu pomalo zasmijava, kazao da su mu intervjui prenosili negativan naboj. To bi on trebao izbjeći ili barem se posavjetovati sa Božom Skokom.
Vladi ne treba stvaranje isčekujuće atmosfere, već odgovorna komunikacija s društvom, jer će tada biti puno lakše djelovanje u Županiji. Zašto politika mora biti toliko napeta, kada može biti i učinkovito jednostavna. I na kraju dođe snijeg, u petak u vijećnici „plavi“, a u subotu onaj bijeli pravi.
