Predstavljamo Krešu Vujevića, neovisnog kandidata za GV Ljubuški

Pitali smo Neovisnog kandidata za GV Ljubuški Krešu Vujevića što ga je navelo kandidirati na Lokalnim izborima?

Ja bih započeo ovaj razgovor s onom izrekom 'nikad ne reci nikad', stvarno to nikad ne treba reći, posebno ne u mom slučaju o kojem je odlučilo niz prethodnih zbivanja.
Trebalo mi je provesti nekoliko godina među obespravljenim braniteljima i našim nastojanjima da se mirnim prosvjedima izborimo za pravdu koja bi zadovoljila sve branitelje. Upravo se iz tog iskustva javilo uvjerenje kako se trebamo aktivno uključiti u politiku i tamo rješavati pitanja branitelja.

U to smo se uvjerili na samom početku, onda kad smo izigrani od naših hrvatskih političkih predstavnika okupljenih oko HNS, izigrali nas, mada su nam čvrsto obećavali kako će u Federalnom Parlamentu podržati našu Rezoluciju branitelja. Po toj bi se Rezoluciji izravnali sa srpskim vojnicima i njihovim ratnim dodatkom koji su oni počeli primati još prije 25 godina.
Unatoč čvrstom obećanju, ispred Federalnog parlamenta doživjeli smo pravi šok! Nikad neću zaboravit onaj kišni dana u Sarajevu, okupljeni sa strane ispod zida Parlamenta, mokri do kože, samo ogrnuti našim zastavama.

Kad je došlo na red odlučivanje o našoj točci Rezolucije branitelja, polovina je hrvatskih predstavnika napustila dvoranu a druga polovina glasala protiv!
Uopće nismo imali volju analizirati kako su glasale druge stranke u Parlamentu, niti nam je to bilo više važno, bili smo dovoljno poniženi od naših što nas je i natjeralo podići šator na Bijači i tražiti pravdu blokirajući granicu. Žalosno je što smo na takav način morali vladajućim i široj javnosti skretati pozornost na nepravedan i ponižavajući položaj velikog dijela branitelja HVO-a, koji od prestanka rata nisu ostvarili nikakva zaslužena prava.

Nakon nekoliko godina pregovaranja i brojnih prosvjeda i blokada na kraju je ipak odobren onaj poznati egzistencionalni dodatak u Federaciji i selektivni način raspodjele koji je ponizio mnoge i podijelio nas branitelje.
Ta su primanja mogli ostvariti samo oni koji su navršili 57 godina starosti, ako isti nemaju stalna mjesečna primanja veća od 180 maraka i pod uvjetom da se duže vrijeme nalaze na burzi rada.
Tek se sad ne želim povući, niti mogu, savjest mi ne dopušta, odlučio sam nastaviti borbu za braniteljska prava kroz politiku.
Primanja koja su pojedini ostvarili zahvaljujući prosvjedima za mnoge su mizerna, ipak, ima i onih kojima su dobrodošla. Nedavno sam susreo jednog branitelja, nisam ga vidio od davnih ratnih godina, posljednji put kad smo bili skupa na ratištu gore u bosanskim planinama.
Taj moj suborac sav sretan, odmah reče da je on s tih dvjestotinjak maraka itekako zadovoljan.
Ispriča mi kako su mu prije desetak godina zbog duga isključili struju i da više ne mora barem od toga strahovati.
Ali, kad reče da mu je tada, u tom razdoblju struja bila isključena dvije godine, sav protrnem i ponovim što je rekao!
Moj suborac isto onako uvjerljivo ponovi: "Dvi godine, možda koji dan i više!"

Eto, to su detalji koji me tjeraju u politiku, stalno su mi pred očima oni na vlasti koji se godinama guraju u prve redove, naslikavaju se za naslovnice, polažu vijence i pale svijeće našim pokojnim suborcima, a zanemaruju one žive obespravljene i povrijeđene oko sebe, i tko zna koliko još takvih živi među nama?
Svaki put kad se sjetim branitelja kojem je bila isključena struja dvije godine, branitelja s prve crte, sjetim se i jednog dede Grgića sa Humca. Njega smo poznavali po tome što je cijeli život čuvao krave, čuvao je krave i ovce u vrijeme Drugog svjetskog rata dok je bio u Partizanima, uopće kao Partizan nije nosio pušku.
Ta me sjećanja vraćaju u djetinjstvo, znali smo kako svake godine po tog dedu dolazi crna limuzina iz Općine, donijeli bi mu novo odijelo i vozili ga na proslavu "Sutjeske", valjda je tamo ratovala njegova jedinica.
Evo, neka za ovo čuju svi naši političari od Domovinskog rata na ovamo, i neka do daljnjeg više ne spominju kako se zalažu za dignitet branitelja, posebno ne oni na vlasti koji su najodgovorniji za trenutno loše materijalno stanje mnogih istinskih branitelja, kao i za brigu oko njihova liječenja.
Još nije kasno nešto poduzeti, još nam nije kasno suočit se sa stvarnim stanjem onih poštenih branitelja koji se nikad nikome nisu požalili niti su bilo što tražili za sebe! Svi smo dužni kao zajednica poštovat dignitet Domovinskog rata, to će biti jedina satisfakcija za preostalu populaciju još živućih branitelja!

Ako Grad Ljubuški može izdvajati svake godine za ALBU 300 tisuća maraka može se naći načina i za dodatnih 100 za one mlađe branitelje koji nisu obuhvaćeni spomenutim primanjima, tako da bi svi koji nemaju nikakva primanja imali nekakvu mizernu nadoknadu za provedene godine u ratu.
Time bi se i ljubuški branitelji izjednačili sa Sarajevskom Županijom koja je prošle godine ta ista primanja osigurala svim svojim borcima Armije BiH bez obzira na godine starosti.

Spominjete poslovanje s ALBA-om, podržavate li stav kandidata za Gradonačelnika, Ante Paponje o potrebi raskida ugovora?

Profesor Paponja je moj odabir za Gradonačelnika od prije četiri godine i ne mislim mijenjati svoj stav prema njemu!
A, prije nego se pokrene procedura o raskidu ugovora s ALBA-om, potrebno je staviti na provjeru kompletno poslovanje s tom firmom.
Nelogično je da se Grad Ljubuški, po tom ugovoru, obvezao mostarskom odlagalištu uplaćivati ulaz kućnog otpada po svakoj toni koje dovoze kamioni ALBA-e iz Ljubuškog.
Ako je tako, a je, onda je Ljubuški trebao uposliti na to odlagalište naše ljude u sve tri smjene kako bi ovjeravali i kontrolirali vaganje otpada i potpisivali ulazne račune. Da podsjetim, kamenolom u Crvenom Grmu posluje isto tako, kad netko dođe kupiti kamion pijeska, sve ide na vagu, plaća se po toni i izdaje se račun.
U prilog tome važno je znati da Grad Ljubuški skuplje plaća po toni ulaz otpada na odlagalište, nego što košta izlaz pijeska po toni iz kamenoloma gdje se uredno vodi evidencija kako nebi došlo do zloporabe.

Nameće se dodatno pitanje, ako bi Ljubuški uveo svoju kontrolu pri vaganju spomenutog otpada, to je obavezan jer se pristalo na takav ugovor, opet bi bilo nemoguće kontrolirati odakle ALBA sve to dovozi, i je li možda Čitluk i Grude povremeno preko ALBE na vaganju prodaju svoj otpad Ljubušacima. Zapitajmo se, bi li neki privatnik ovako neozbiljno postupio i potpisao ugovorne detalje nad kojima ne može imati kontrolu?

Sad se tek dolazi do odgovora na mnoga pitanja, znamo kako je iz Ljubuškog odselilo dosta ljudi u Njemačku, zadnjih godina odselile cijele obitelji, sve su te obitelji otkazale ALBA-ine usluge, a ispostavilo se kako je Ljubuški, navodno, počeo proizvoditi još više kućnog otpada pa je ta godišnja tonaža i cijena za Ljubušake na ulazu u odlagalište skočila za dodatnih 60 tisuća maraka.
Sve ovo upućuje na činjenicu kako se iz Gradskog proračuna, preko namjerno prilagođenih ugovora, već godinama nezakonito izvlače velike svote novca.
U prilog tome još se zapitajmo, kako to da ALBA, po čestim saznanjima iz medija, za razliku od Ljubuškog, uplaćuje svake godine 15 tisuća maraka u Grudski proračun samo zato što gospodare njihovim otpadom?

Nadam se kako i ovi moji navodi idu u prilog detaljne provjere poslovanja s Albom i sa svim drugim firmama koje sumnjivo posluju na račun svih naših poreznih obveznika.

Što bi ste još poručili ljubuškim biračima?

Živimo u vremenu u kojem je kriminal i korupcija postala obična sporedna vijest, jedni te isti vladaju desetljećima, troše javni novac bez čistih računa, okružuju se podobnim na vlasti, a oporba je za njih neznatna manjina s kojom se lako dogovarati!
Ja bih preporučio svakom našem političaru zaviriti u Povijest Dubrovačke Republike u vrijeme od prije 700 godina. Tadašnje su vlastele na vlasti prednjačile daleko ispred nas u demokraciji i zaštiti ljudskih prava, ne samo u zaštiti svojih građana već su štitili sve ljude bez obzira na vjeru i boju kože.
Dubrovačka republika je prva u svijetu ukinula ropstvo, nisu ostali samo na tome već su zabranili i prevoziti robove na svojim brodovima.
Kad je u pitanju tadašnji društveni život, vlasti su pokazivale visoki stupanj demokracije.
Dubrovačka je vlastela itekako poštovala oporbu u dijelu vlasti, kad se nešto izglasavalo svaki je glas "protiv" vrijedio dvostruko, dakle, oporba je često imala povoljnu priliku spriječiti one vladajuće u preglasavanju.

Među našim političarima nije se glasalo, niti je meni poznato da je nekome palo na pamet predložiti da se u Gradsko Vijeće mimo izbornih odluka pozove i uključi nekolicina uglednih, poštenih i sposobnih građana iz drugih naroda koji među nama žive u manjini.
Za razliku od nas, u vrijeme Dubrovačke Republike, vlastela je molila populaciju spomenutih građana da se uključe u politički život i postanu ravnopravni u tamošnjem Senatu, još su dobili naziv "Senat Umoljenih", Senat Umoljenih je zaslužan za donošenje mnogih uredbi i zakona koji su trajno ostali na snazi.

Kad su u pitanju naši nadolazeći Lokalni izbori, većina je građana izgubila povjerenje u pošteno glasanje. Još pamtimo "Klub vijećnika 305", "Veljačku kenju" ili one otvorene vreće s glasačkim listićima, te su otpečećene vreće na prošlim izborima, nakon zatvaranja Biračkog mjesta, stigle tek pred zoru u Gradsku vijećnicu iz Gornji Radišića. Još je tu dosta poznatih i nepoznatih izbornih krađa i nepravilnosti koje su godinama ukorijenjene među nama, a sve je to odbijalo građane izaći na izbore u većem broju.

Nas četvorica Neovisnih kandidata za GV, koji smo ponikli iz redova branitelja i koji se godinama zalažemo za dignitet svakog branitelja, odlučili smo uložiti veliki trud u vraćanje povjerenja građanima u poštene i pravedne ovogodišnje Lokalne izbore. Maksimalno smo iskoristili svoje zakonsko pravo u postavljanju i odabiru članova u Biračke odbore, i svima smo naglasili kako od njih samo očekujemo pošten i pravedan odnos prema svim biračima i njihovim slobodnim odlukama. Inzistirati ćemo na tome da i Gradsko izborno povjerenstvo djeluje u zakonskim okvirima, kao servis građana a ne političkih stranaka.

Zato ovaj put poručujem svim biračima da obavezno izađu na Lokalne izbore:

Drage Ljubušanke i Ljubušaci, dajte, napokon, zbacite sa sebe sve moguće stranačke okove, ucjene i pritiske! Izađite i glasajte za jednog od nas četvorice Neovisnih kandidata za GV i na dobrom ste tragu postati neovisni, slobodni i ponosni na sebe i svoju ispravnu odluku!