Kandidat za gradonačelnika Ljubuškog, prof. Ante Paponja nastavlja izlagati svoje programske osnove. Ovaj put se pozabavio pitanjima mladih.
Kakvo mjesto zauzimaju mladi u okviru vaših programskih odrednica za lokalne izbore 2020.?
Mladi su uvijek u središtu naše političke fokusiranosti, osobito u ovom našem vremenu kada se kao zajednica i pojedinci nalazimo na pragu društvene depresije, koju, pored ostalog, prati opći gospodarski zastoj i težak demografski pad.
Mladost je prevažna, jer ona predstavlja najzdraviji dio društva. Samo su mladi, koji su rasterećeni, u stanju pokrenuti nužno potrebne društvene promjene, jer su ljudi srednjih godina i previše zarobljeni poslom, karijerom, djecom i često su i ucijenjeni.
Ne smijemo smetnuti s uma da naša zajednica nema budućnosti bez naše mladosti, jer je ljudski potencijal temelj svega i svakog pozitivnog djelovanja.
Što mislite o poraznoj činjenici sve većeg iseljavanja naših mladih ljudi na zapad?
Uzroci su zasigurno veoma kompleksni i višestruki. Međutim, problem nije u onima koji iseljavaju, jer su to ljudi, koji iz njima svakako opravdanih razloga, radije prihvaćaju dragovoljno izgnanstvo, nego ostanak u domovini.
Nemojmo misliti da su naši mladi toliko naivni da misle da ih na zapadu čeka med i mlijeko, svjesni su oni da će im tamo biti dugo teško, ali ih drži nada, koju su izgubili u domovini, da će im nekad biti bolje.
Mladi bježe od našeg društva koje je "stranački zarobljeno". Nigdje u postsocijalističkoj "novoj Europi" ne postoje političke stranke koje imaju toliku moć kao kod nas, nigdje one nisu glavni spremni moći, umjesto da su to institucije. Bježe od zatvaranja sustava upravljanja društvom u kojem mjesta postoje samo za - sljedbenike.
Veliki dio mladih žele osjećati slobodu bez pritisaka, žele osjetiti pojedinačno uvažavanje, objektivnost prema mjerilima i sve ono što je danas u naše društvu svedeno pod političku pripadnost i podobnost.
Mnogi više nisu mogli podnositi teror hinjenog domoljublja, mnogi nemaju povjerenja u naše društvo i politički sustav kojeg teško doživljavaju svojim, i ne vjeruju da će u domovini ikada dobiti priliku da se ostvare.
Osobno mislim da mladi vlastitim odlaskom, u stvari, žele poslati poruku o budućnosti, dostojanstvu i opstanku.
Što mislite o disonantnim glasovima koji ove procese stavljaju u kontekst antihrvatskog djelovanja?
Takve kvalifikacije može proizvesti samo politički privilegirani sustav i ljudi u njemu. Takvi si nisu u stanju ni postaviti pitanje-što je to učinjeno sa našim hrvatskim društvom da ga mladi nisu u stanju razumjeti?
Kolika je tu odgovornost naših vladajućih upravljačkih struktura?
Sigurno je da je odgovornost tih struktura najveća, čak i presudna. Činjenica je da prevelika koncentracija buntovne mladosti sklone promjenama djeluje kao opća opasnost za svaku vladajuću strukturu. Sve više se mogu čuti i glasovi da iseljavanje odgovara našim vladajućim strukturama, koje na takav način, navodno žele riješiti postojeće socijalne i političke napetosti. Teško je procijeniti u kolikoj se mjeri ovakvi glasovi poklapaju sa našom stvarnosti, međutim, potpuno priklanjanje ovakvim glasovima bi zapravo značilo da imamo nenarodnu vlast.
Može li se trend iseljavanja zaustaviti?
Teško se to može zaustaviti. Ne pomaže tu ni dizanje dječjih doplataka, ni crkveni apeli, ni pozivi na povratak iz političkih loža. Moramo prihvatiti činjenicu da se nitko ne vraća iz sustava u kojem je kao čovjek poštovan i zbrinut, u društvo u kojem je sve to pod znakom pitanja.
Nama prijeti izvjesnost da ćemo ponovno postati predstraža i periferija bogatog zapada, stoga mi se čini suvislim slati otvorena upozorenja zapadu da će isušivanje periferije EU u konačnici doći i do jezgre EU, tj. pustinja koja se stvara na periferiji da će brzo stići do samog zapada.
Kako zadržati mlade u vrijeme nadolazeće recesije?
Kriza nije točka s koje započinje okomito propadanje, kriza je uvijek prilika za novi pozitivni iskorak, za novi uzlet, za nove vrijednosti na svim društvenim poljima, ali je preduvjet uspjeha da moramo biti posve predani i kreativni.
Prvi korak u rješavanju ovog krucijalnog problema mora biti stvaranje uvjeta za pokretanje gospodarstva. Trebaju nam nova radna mjesta, i to produktivna radna mjesta koja će puniti proračun, i koja će kod mladih ljudi buditi optimizam. Radno mjesto je temelj sve kasnije društvene nadgradnje.
Mladi trebaju poticajno okruženje. Društvo ljudi koji će ih poticati da budu poduzetni, ambiciozni, željni učenja i napredovanja. Nemojmo misliti da ih možemo obmanuti, mladi ljudi su brutalno iskreni i otvoreni, pametni i obrazovani i prepoznaju autentičnost.
U svim novim promjenama koje nadolaze, i koje će, s nama ili bez nas, svejedno pomesti s društvene pozornice "parazitsku ekonomiju", čije je vrijeme isteklo, mladi ne smiju ostati po strani, moraju sa svim svojim intelektualnim, i kreativnim potencijalima biti potpuno uključeni u sve procese.
Mladi su uvijek spremni ići do kraja, treba im samo snažno vodstvo koje će im otvoriti vrata da pometu sa društvene pozornice sve staro.
Moj apel mladima, je da naš ovozemaljski život prestaje onda kada odustanemo od svojih ideala.
