Danas je u Ljubuškom na posljednje počivalište ispraćen bivši ministar zdravstva Federacije BiH, i bivši ravnatelj ljubuškog Doma zdravlja mr. farmacije Tomo Lučić, koji je nakon teške bolesti jučer preminuo u Zagrebu.
Mnoštvo Ljubušaka i ostalog svijeta, među kojima brojni uglednici iz javnog i društvenog života Ljubuškog i cijele Hercegovine ispunilo je groblje u Mostarskim Vratima i prostor oko njega. Sprovodne obrede vodio je humački gvardijan fra Miro Šego, a svetu misu zadušnicu za pokojnog Tomu suslavili su i fra Velimir Mandić i fra Iko Skoko.
Donosimo izvatke iz fra Mirine propovjedi i oproštaja ravnateljice Doma zdravlja dr. Ive Bubalo.
Fra Miro Šego u svom oproštaju od Tome Lučića:
„Tomo je bio dobar učenik, odličan student i izvrstan radnik, koji se rado se prihvaćao poslova ponuđenih i rado i odgovorno i s ljubavlju ih obavljao. Bijaše uzoran muž, brižan otac, brat i sin.Svoju ljubav prema obitelji, prema svome gradu i prema svom hrvatskom narodu i Domovinu, prema svim ljudima pokazivao je na različite načine. S beskrajnom pažnjom i nježnošću odnosio se prema svojoj obitelji. S oduševljenjem prema narodu hrvatskom i domovini i s poštovanjem prema svakom čovjeku. Njemu i u njegovim susretima nitko i nijedan čovjek, uistinu, nije bio tuđi bez obzira kako se zvao i kojim jezikom govorio.
Oni koji poznaju pokojnoga Tomu znaju koliko je volio svoj Ljubuški, svoju Hercegovinu iz koje je ponikao, koliko je volio i Zagreb u kojem je proveo bezbrižne studentske godine, ali i ove svoje posljednje zemaljske dane.
Njegova blagost nije ga spriječila svrstati se među one koji su stali putu zlu koje se nadvilo nad našim krajem i našim narodom početkom devedesetih. Najprije kao političar, a onda kao zapovjednik i vojnik s puškom u ruci. Tomo je svjedočio i pokazao svoju izrazitu hrabrost, odgovornost i ljudskost.
Sve je to potvrdio i kad je prihvatio ministarsku funkciju u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Obnašao je svoju zadaću odgovorno i pošteno te je od svojih kolega i proglašen za najboljeg ministra u Vladi. Upravo ova odgovornost, i poštenje kao najjača crta njegova karaktera, obvezali su ga da podnese ostavku na ministarsku funkciju kad je uvidio da ne može slobodno raditi svoj posao i na način na koji je to osmislio. Pri tome ne zamjerajući nikome ništa, niti je i za čim žalio!
Znao je nakon toga reći prijateljima kako je bilo dosta i da se želi potpuno posvetiti svojoj obitelji. U toj njegovoj odluci smela ga je njegova bolest. Ona ga je u potpunosti spriječila. Spriječila ga je da se posveti potpuno svojoj obitelji, ali je upravo u tom trenutku njegova obitelj u potpunosti se posvetila njemu. Za 18 mjeseci teške bolesti ni trenutka ga nisu ostavili. S njim su bili, s njim su osjećali, njega pratili u svemu onome što je proživljavao do posljednjega trenutka njegova života .
Njegov život bijaše duboko ukorijenjen u svojoj obitelji, obitelji iz koje je crpio sve ono vrijedno i kvalitetno što je mogao kasnije svjedočiti u svome ljudskome životu. Bijaše uistinu središte vaše obitelji i u tome će vam zasigurno najviše nedostajati. Uvijek je kao pravi otac bio onaj koji sabire, onaj u čiju sjenu i zaštitu ste se rado sklanjali jer ste mogli uvijek pronaći osvježenje....
Neka dragi i dobri Bog, koji je našeg brata poslao u ovaj život i koji ga je pozvao iz ovog života, uvede ga u zajedništvo svih Svetih, a nama dadne snage i ustrajnosti nastaviti putem vjere, putem ljubavi, putem vjernosti Bogu Crkvi i Domovini u kojoj je živio, vjerovao i umro naš pokojni Tomo!
Počivao u miru Božjem!
Posljednji oproštaj ravnateljice Doma zdravlja dr. Ive Bubalo:
"Svi tvoji sugrađani, a naročito djelatnici Doma zdravlja Ljubuški svjesni su da se ne može naći osoba koja je više dala ovome kraju kada je zdravstvo u pitanju. Ne trebamo niti ni nabrajati t voje brojne projekte po kojima si postao prepoznatljiv, osjetili smo tvoje zalaganje u želji da nam svima bude bolje i dužnost nam je to nastaviti!
Kao što nisi ostao sam u vrijeme bolesti znamo da tvoja obitelj ne će ostati sama!
Tomo hvala ti na svemu, a tvojoj obitelji i prijateljima iskrena sućut. Zbogom!"
