Kao malo kada smo uvjereni da će ponedjeljak. 7.2.2022. godine, ostati upamćen kao jedan od najtužnijih dana u životima vjernika Ljubuškog kraja, a i šire, jer je to dan kad nas je fizički napustio dobri duh Humačkog samostana, Župe Humac, ali i cijele kršne Hercegovine, naš fra Žarko.
Dan je to kada je dobri Bog pozvao svoga vjernog slugu da ga nagradi za njegov plemeniti život koji je bio težak i paćenički, surov i protkan mnogobrojnim križevima koje je naš Žare tako ustrajno i odgovorno nosio.
U danima kada se bilo doslovno gladno fra Žarko je odlučio svoj život posvetiti Bogu, obući habit koji nikad nije iznevjerio i obeščastio i ostao vjeran svome Spasitelju do svoje zemaljske smrti.
Posebno je bio vjeran svome katoličkom puku čiji je bio neumorni prosvijetitelj i duhovnik.
Kroz svoj Kršni zavičaj čiji je bio dugogodišnji urednik znao je ponuditi ljudima ovoga kraja upravo ono što oni vole, a to je bio znak da je živio sa svojim narodom koga je volio.
Tisuće i tisuće ljudi su kroz njegov blagoslovljeni život dolazile k njemu po riječi utjehe i nade što je on tako dobro činio i bio poznat kao svećenik iz naroda.
Svoju vjernost prema svome narodu i Domovini pokazao je u teškom vremenu komunističke represije kada je bio uzor svim vjernicima, a dokaz tome je i ispitivanje od strane Uprave državne bezbjednosti , poznatije kao UDBA, što je zabilježeno i u Djelovodniku ove zloglasne tvorevine pod rednim brojem 987, od 15.2.1973. pod imenom Ilić Grge fra Žarko-OO (skraćenica za operativna obrada).I onda kada je rukovodstvo ove sotonske partije uvidjelo da fra Žarko nije "materijal za kovanje" prema njihovim zločinačkim zamislima brisali su ga iz svojih evidencija 1.9.1986. godine a njegov duh je i dalje ostao slobodan i Bogu vjeran.
I za vrijeme Domovinskog rata bio je velika duhovna potpora nama braniteljima što nam je u pobibeljnim danima bilo od presudne važnosti, jer je molitva bila i ostala najjače oružje.
Mi, Zaboravljeni branitelji ćemo ga za vjeke vjekova pamtiti po njegovoj neustrašivosti i plemenitosti jer je u vrijeme kada smo vodili svoj boj poslije boja, izašli na cestu i upozorili na naša prava koja su nam otuđena od strane vlasti, dakle u vrijeme po nas teških dana došao među nas nepozvan i otvorio nam svoje srce, molio se s nama i za nas i podario nam svoj očinski blagoslov koji nam je tako trebao.
Za nas je apsolutno bio svjetlo u tami, zvijezda vodilja, govorio je tiho ali su njegove riječi bile pune ljubavi i prodirale puno više od onih koji galame u prazno.
U tim teškim tremucima iskušenja bio nam je dodatna snaga i ljudi su to osjećali i cjenili.
Bio je naš dobri pastir čiju smo ljubav osjećali i bila nam je čast biti u njegovoj blizini jer je bio čovjek krotka i ponizna srca.
Kako je tiho živio tako je tiho i otišao u nebeska prostranstva da zasluženo odmori svoju plemenitu dušu i svoje ovozemaljskim životom ispaćeno tijelo.
Sad znamo da uživaš u blizini i sjaju svoga i našega Spasitelja koji je sigurno sretan jer si ispunio ono što je On od tebe kao čovjeka i svećenika tražio.
Dobri Bog neka ti bude vječna nagrada koju si svojim zemaljskim životom višestruko zaslužio.
