Učestala poskupljenja osnovnih životnih namirnica, koja više od godinu dana udaraju na ionako loš životni standard većine stanovništva, dovela su do toga da mnogi građani reduciraju i potrošnju hrane, čak i onih najosnovnijih namirnica.
To potvrđuju oni koji preživljavaju sa skromnim primanjima, dok iz udruga potrošača poručuju da štednja na kvaliteti i količini hrane znači da smo dotaknuli samo dno.
Skokovi cijena roba bez kojih se ne može događaju se na tjednoj razini. Lani je uvjerljivo najviše poskupjelo ulje - za čak 44%. Značajno su skočile i cijene riže, tjestenine, šećera, maslaca, margarina, sira, mesa, a zabilježene su i rekordne cijene povrća. U ovoj godini već je značajno poskupjelo brašno, s 22 na 26 KM po vreći od 25 kg, što je poguralo i rast cijena pekarskih proizvoda.
Vedrana, trgovkinja iz Banje Luke, kaže kako cijelu zimu peče kruh jer joj je tako jeftinije. Kaže da štedi i na ostaloj hrani pa uglavnom kupuje ono najnužnije i, po mogućnosti, što jeftinije. U sličnoj poziciji je većina radnika. U još goroj situaciji je većina umirovljenika.
U udrugama potrošača ističu kako su poskupljenja posebno opterećujuća unatrag godinu i nešto te da su brojni, u ovom razdoblju, morali promijeniti svoje potrošačke navike. Kako kažu u Udruzi za zaštitu potrošača "Don" iz Prijedora, brojni već odavno nisu u prilici sebi priuštiti kvalitetniju hrana, a sada su u situaciji da moraju kupovati i manje količine. Nemaju izbora nego kupovati po dvije-tri voćke ili par komada povrća, litru ulja razvlače koliko mogu, sami prave kruh, dok meso sve rjeđe imaju na trpezi.
Sve više je ljudi koji prolaze pored polica pa se vraćaju i zagledaju cijene te razmišljaju je li im taj proizvod prijeko potreban. Kalkuliraju koliko će mesa kupiti, hoće li kupiti koju voćku ili neki drugi proizvod koji u normalnim društvima nikako nije luksuz. Veliko je opterećenje razmišljati možete li barem minimalnu količinu mesa ili voća osigurati svaki dan na trpezi, barem zbog djece. Nažalost, mnogi to ne mogu
- kaže Marić.
