Iz tiska je izašla knjiga "Dnevnik zaboravljenog branitelja", autora Kreše Vujevića. Nakon niza autobiografskih uradaka kojima su pojedini akteri, uglavnom zapovjednici, pokušali uveličati svoju ulogu u Domovinskom ratu, knjiga Kreše Vujevića predstavlja isti iz perspektive običnog vojnika, i mjesto radnje je, najvećim dijelom, prva crta bojišnice. Jedan dio priča je objavljen i na portalu ljubuski.info.
Tim povodom obavili smo kratki razgovor s autorom.
Ovo je vaša druga objavljena knjiga, nakon što ste 2000. godine objavili istraživanje "Troja nije u Troji", sada ste se posvetili Domovinskom ratu, iz perspektive sudionika. Što su bili vaši motivi objave?
Nekoliko godina prije Domovinskog rata marljivo sam pripremao rukopise na temu Homerove Ilijade i vječito zagonetnog Homerskog pitanja o lokaciji opisanih geografskih predjela drevne Troje.
Naravno, rat je zaustavio moja daljnja nastojanja na tu temu ali nikada nisam odustao od svojih planova. Kroz godine pažljivo vodim ratne dnevnike, da bi se u samom početku u meni pojavila zamisao za moguću knjigu.
Ta me zamisao pogodila jedne jesenske večeri, dok sam, s jednog uzvišenja iznad Prozora '93, promatrao prizore iz kojih su nastale prve rečenice buduće knjige. Još sam tada čvrsto odlučio, ako ikada budem svoje ratne dnevnike pretočio u knjigu, da ću je započeti pisati upravo s tog mjesta i sa istim rečenicama koje sam tih dana počeo slagati, a one su glasile kao što glase i u knjizi:
Tama se polako uvlačila u cijeli grad, iako su vrhunci okolnih planina još bili obasjani suncem. Šumarci po strminama i brežuljcima počeše gubiti zlatnožutu boju te po redu poprimiše obrise tamnih silueta. Prozor je izgledao sablasno u to doba večeri, puste ulice, razasuto staklo i elektrovodovi svuda uokolo duž glavne ulice, a tek neki neugodan miris paljevine lebdio je u valovima u zraku i povremeno štipao za nos i oči. Odozgo, s uzvišenja prema Makljenu, vidjelo se kako u tami nestaju nizovi zgrada i svaka ulica po redu. Otužno izgleda sumorna slika ratom ispaćenog grada, bez struje i ulične rasvjete, kojeg pritišće tama dok uranja u još jednu neizvjesnu drhtavu noć. Prizori se naglo smjenjuju, u daljini se više ništa ne vidi, tama osvojila i vrhove planina, još se samo siluete ocrtavaju na kristalno plavom, jesenjem noćnom nebu…Kako su prolazile godine te su iste rečenice ostale zapisane na papiru i u mom srcu, i to tako snažno da sam ih povremeno u sebi izgovarao, da bi ih, konačno, pretočio u početak knjige.
Vaši dnevnički zapisi u 25 priča slikovito prikazuju brojne situacije, poglavito iz braniteljske prerspektive, ima tu junaštva, zanimljivih anegdota ali i spornih situacija koje bi mogle rasplamsati polemike. Što izdvajate kao glavne poruke knjige?
Glavna je poruka knjige da se napokon treba jasno i glasno znati, tko su bili sudionici prve borbene crte, a tko su, i, gdje su bili drugi pripadnici Domovinskog rata.
Ovi su prvi provodili stresne dane i noći u brdima i rovovima, gdje se često pucalo i ginulo, dok su svi drugi bili na sigurnijim mjestima bez većih stresova.
A, što se tiče polemika one su očekivane. Samo da naglasim, radi se o mojim ratnim dnevnicima i o osobnim stavovima, razmišljanjima, zaključcima, - kako kroz rat tako i nakon rata pa sve do danas!
Zašto ste knjizi dali naziv "Dnevnik zaboravljenog branitelja"?
Velika mi je čast što sam nakon rata postao član Udruge zaboravljeni branitelji. Udruga je okupila brojne branitelje koji su u Domovinskom ratu dovoljno dali sebe i nisu zaslužili što ih se nakon svega zaboravilo i zanemarilo. Zadnjih nekoliko godina tijekom naših druženja i prosvjeda, opet sam se, nakon 27 godina, ponovno susreo sa brojnim suborcima koji su časno i pošteno nosili teret Domovinskog rata, to me još više potaklo razmišljati o knjizi.
U knjizi je naveden vremenski raspon 1992. - 2022., iako je rat završio 1995. Možete li to pojasniti?
Rat je završio '95 za sve one koji su nekim, tajno dogovorenim, načinom riješili svoj braniteljski status, i ubrzo ostvarili zavidna novčana primanja. Opet naglašavam, nakon rata se morao prvo rješavati status istinskih branitelja prve crte pa tek onda ostali. To se nije dogodilo i to je najveća nepravda koja je pogodila braniteljsku populaciju.
Još je najžalosnije što naša udruga od prvog dana ima "strogo povjerljive" podatke, koji kažu da je rat završilo 40 tisuća pripadnika HVOa, a da je naknadnih godina u taj isti Registar HVO-a uvedeno još dodatnih 150 tisuća branitelja. Bilo bi poželjno da ovi dopisani branitelji malo prolistaju moju knjigu i da se uvjere koje su sve patnje proživljavali istinski branitelji i koje posljedice brojni od nas nose i danas.
Kroz protekle godine u našim čestim prosvjedima nastojali smo ukazati na nepravdu koja odavno pogađa i nagriza onu braniteljsku populaciju koja je zaboravljena, od njih su brojni gurnuti na rub životne egzistencije o čemu pišem u knjizi.
Kome je namijenjena knjiga, samo braniteljima ili i široj populaciji?
U svakom slučaju knjiga bi trebala biti satisfakcija za sve istinske branitelje prve ratne crte i za sve one koji nikada nisu saznali kako smo stvarno ratovali.
Imate li planove za promociju?
Nakon što sam zadnju godinu opet proživio sva ta sjećanja iz rata biti će mi potrebno neko vrijeme da se sve te uspomena i emocije opet malo slegnu u meni. Naravno, planiramo više manjih promocija i druženja s autorom uz knjigu i kavu.
Gdje se i kako može nabaviti vaša knjiga?
Tek je knjiga izašla iz tiska, primjerci se već nalaze među braniteljskom populacijom i građanima, a može se potražiti i u Gradskoj ljubuškoj knjižnici.
Tko želi kupiti knjigu može je naručiti preko Udruge Zaboravljeni branitelji, UZB, kontakt mob: 063 455020 po cijeni od 25 KM.
Također, preko društvene mreže WhatsApp grupe: "Dnevnik zaboravljenog branitelja" mob: 063 050 651 isključivo putem poruke i točne adrese primatelja.
Što su vaši daljnji planovi?
Moja je velika želja da se u sljedećem razdoblju knjiga pojavi na festivalima knjiga u BiH i Hrvatskoj.
