Dvije trećine Hrvata, kao i svih ostalih stanovnika jadne i bijedne Bosne i Hercegovine, jedva spaja kraj s krajem, a u političkom životu su potpuno irelevantni, čak i tamo gdje su brojčano nadmoćniji, ali ni o čemu se posljednjih mjeseci ne piše i govori, kao o hrvatskom članu Predsjedništva.
Hoće li se kreševska šestorka dogovoriti o zajedničkom kandidatu ili će HDZ BiH kandidirati svog čovjeka, a ˝devedesetka˝ i HSP svog, pa će opet biti izabran Komšić, hoće li ovo ili ono.... I tako u nedogled.
U moru kombinacija nitko da se sjeti da o Hrvatima i njihovom dogovoru, barem po ovom pitanju, ne ovisi apsolutno ništa, jer koliko god se oni dogovarali i ˝kućali˝ SDP zahvaljujući trenutačnom ustavnom uređenju države može više. I tu bi trebao biti kraj ovih priča, nagađanja i kombinacija. Ali ne, nema odustajanja.
Upravo zato je vrijeme da se netko upita zašto je ta pozicija toliko važna, kakve su ustvari ovlasti članova Predsjedništva, koliko mogu donijeti koristi ili štete.
Da budemo još precizniji, banalniji ili bezobrazniji, kako tko shvati. U čemu je razlika između Željka Komšića i njegovog prethodnika Ive Mire Jovića. Jedan je ˝zlatni ljiljan,˝ a drugi udbaš. Ako ćemo iskreno, ne zna se što je od toga, za jednoga Hrvata, veća sramota.
Naposljetku, da se i mi malo pozabavimo kombinacijama. Što nam se nudi u toj k'o fol utrci za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Opet ˝zlatni ljiljan,˝ najgluplji i najneškolovaniji od sve braće Lijanovića, osvjedočeni poštenjačina i Hrvatina Dragan Čović, možda neki njegov potrčko ili neki Ljubić. Sve u svemu, narode dragi, rekli bi Ultrasi, k... vas čeka, a mi ćemo za potrebe ovog teksta, neće nam Ultrasi zamjeriti zbog plagijata, malo korigirati ove navijačke stihove, pa poručiti isti k... vas čeka, šalalalalala...
