Gotovo svakodnevno slušamo o novim slučajevima vršnjačkog nasilja u školama. Da je u porastu, pokazuje i statistika. No, stručna javnost upozorava kako službena statistika ne odražava stvarno stanje, jer se nasilje u većini slučajeva ne bilježi.
Također, slučajevi o kojima se do sada nije puno govorilo, ukazuju na to da ni prosvjetni radnici nisu pošteđeni. Izostaju li odgovarajuće preventivne mjere, a problemi guraju pod tepih?
Samo četiri dana nakon što je pretučen učenik ispred jedne banjalučke osnovne škole kada ga je opkolilo dvadeset srednjoškolaca, dogodilo se novo nasilje. U dvorištu druge škole vršnjak je teško pretukao učenika 9. razreda zbog čega je napadnuti dječak prevezen u bolnicu.
Miroslav Popržen, direktor OŠ "Sveti Sava" Banja Luka, kaže:
Srećom, imali smo video nadzor pa smo mogli ustanoviti činjenice. Obaviještena je policija , dječak je u dobrom stanju sada. Nalazi se na UKC-u na praćenju.
Posljedice, srećom, nisu bile kobne. No, alarm za društvo odavno je upaljen. Broj slučajeva vršnjačkog nasilja je u porastu, za 13% više u odnosu na prošlu godinu.
U Republici Srpskoj od ukupno 33 prijave tijekom ove godine najviše je zabilježeno prijava za tjelesno nasilje. Do poražavajućih podataka da svako treće dijete u školama u Bosni i Hercegovini trpi neki vid nasilja svojevremeno je došla Udruga Kap.
Arian Spahić, Udruga za razvoj društva "Kap", ističe:
Najveći problem leži u školama koje u velikoj mjeri prikrivaju nasilje. Problem leži i u obitelji jer često djeca koja vrše nasilje preuzimaju model ponašanja iz kuće. Vjerojatno je riječ o mladima koji nisu svladali vještine nenasilnog komuniciranja.
Iz Udruge roditelja upozoravaju da ispod tepiha ostaju latentni oblici nasilja te da je potrebna čvršća veza između roditelja i škole, a onda i nadležnih institucija.
Jelena Sarafijan iz Udruge građana "Roditelji za prava djece", ističe:
To neko izrugivanje, podcjenjivanje, upućivanje neprimjerenih riječi djece jednih drugima. To postaje neki normalan obrazac ponašanja u školama nažalost. Sve to je posljedica i uticaj onih medijskih sadržaja koji nisu primjereni djeci.
Vladimir Vasić, sociolog, je zabrinut.
Mi u Bosni i Hercegovini samo konstatiramo činjenice da je povećana stopa maloljetničke delinkvencije i što pomalo zabrinjava posvećujemo veliku pažnju žrtvama. Treba malo da se bavimo tom djecom koja su delinkventna, da utvrdimo iz kakvih obitelji dolaze, što je to dovelo dijete od 13, 14 godina da se ponaša nasilno i da se ponaša sve okrutnije
, kaže.
Za moguće uzroke nasilničkog ponašanja najčešće se navode izloženost neprimjerenim medijskim sadržajima, nekontrolirano konzumiranje društvenih mreža i nasilnih igrica.
Maja Kovačević, psihologinja u Udruzi "Nova generacija", navodi:
Veoma je važno da postoji nulta tolerancija na nasilje i da se svaki oblik nasilja shvati ozbiljno. Kada dijete ispriča da ima neki problem da se to shvati ozbiljno, da mu se ne govori da su to dječija posla.
Puno je problema koji se guraju pod tepih, upozorava stručna javnost, a gotovo ništa se sustavno ne radi da bi se izbjegli i dugoročno riješili.
