Svaki je "Dan branitelja" za istinske branitelje dovoljno stresan!
I nakon trideset godina, teško se pripremiti na ponovni susret s ratnim uspomenama. Uz upaljene svijeće i tihu molitvu, za sve stradale suborce, zatitra srce, zasja suza u oku, klecaju koljena, a pogled ljubi zemlju!
Ali ipak, svaki se put nađe nekolicina njih među kojima je dostojanstveno stajati ispred spomen obilježja i taj trenutak ovjekovječiti fotografijom. Ponosno stajati na tom uzvišenom mjestu među suborcima koji su često puta bili spremni riskirati svoje život jedni za druge!
Stresno je bilo i sinoć obilaziti izložene ratne fotografije branitelja u lapidariju na Humcu, bude se emocije, naviru sjećanja. U masi posjetitelja pažnju privlače i geste nepoznatih osoba. Jedna mlada gospođa za ruku vodi dvoje male djece, obilaze izložbu, djeca je pitaju šta traži.
Kad im mama reče da traži tatinu sliku, privuče mi pažnju i upitam tko joj je tata? Nisam se nadao da će me to ime toliko šokirati, zasja mi suza u oku. Ona me prepozna i reče da joj je Vinko posudio moju knjigu i da je u pričama prepoznala svoga tatu u opisanom suborcu "Princu". Ne znam je li bilo prikladno što sam i njoj izmamio suze u očima.
Kad se među sugovornicima pojave suze, rečenice postanu kratke, a svaka se izgovorena riječ dobro upamti. Rekoh joj da imam samo još jedan primjerak knjige koju sam odlučio zadržati kao posebnu uspomenu samo za sebe. Taj mi je primjerak posebno drag, jer je dugo stajala u izlogu na suncu i korice su joj poprimile neobično lijepu plavkastu boju. Ipak, odlučim je ustupiti njezinoj obitelji da im bude na ponos i sjećanje na ratni domoljubni put pokojnog tate.
Draga Megi!
Ovaj sam primjerak knjige odlučio sačuvati samo za sebe! Nekako mi je postala vrijednija od zlata! Bila je izložena na prodajnom mjestu u centru Ljubuškog cijelu godinu dana i nije prodana. Samo je bola oči onima koji je nisu dostojni imati! Kroz prohujale dane korice su joj poprimile posebno lijepu plavkastu boju. Ipak sam odlučio da je naslijedi Tvoja obitelj, jer je zaslužujete više od mene. Svi su drugi primjerci davno upućeni časnim i zaslužnim osobama, koje će je sigurno dugo čuvati i čitati!
Obitelji Herceg s poštovanjem!
Krešo Vujević!
Ljubuški, 19. veljače 2023g.
Isječak iz knjige "Dnevnik zaboravljenog branitelja"
Princ: ..."Kad stane rat, oni će iz pozadine pisati ratne knjige, oni koji nikada nisu bili s nama niti znaju istinu. Takvi su se u pozadini samo borili za svoje funkcije i činove, a nakon rata će pisati ratne knjige, da bi na njima zarađivali. Nemoj spominjat ničija imena, neka svatko kroz priče prepoznaje sebe ili one oko sebe. Svakako je dobro sve ovo zapisati, neka se pamti, neka nam barem djeca i unuci nekada saznaju istinu kako smo život potrošili..."
..."Slična je sudbina zadesila i našeg suborca "Princa", njega smo po ratištima prepoznavali, i u mraku, po njegovom ponosnom ratničkom koraku. Bio je naočit, odvažan ratnik, stalno je ponosno koračao kao princ. Urezao mi se duboko u sjećanje po tome što je u meni vidio budućeg pisca, koji će našim naraštajima prenijeti stvarnu sliku iz ratnih dana. Prvi mi došao čestitati kad sam, nekoliko godina nakon rata, objavio priču "Vjerni Toma". Ta je priča bila moj prvi pokušaj da skrenem pozornost na sudbinu istinskih branitelja koji su nastavili život u siromaštvu i bjedi. Taj moj Princ nije više dočekao ni jednu moju objavljenu priču, tih godina oboljeva od neizlječive bolesti i napušta ovaj svijet, a iza njega ostaje ucviljena udovica sa petero male djece."...
