Kako građani uopće prežive mjesec dana od svojih primanja? . Odgovori većine anketiranih u gradovima širom zemlje ukazuju na to da nedostatna primanja teško mogu pokriti i dio mjeseca. Od poznatog – jedva se sastavlja kraj s krajem, stiglo se do – ne može se sastaviti nikako.
Počet ćemo od najosnovnijeg, a to je da primjerice kruh i mlijeko dnevno koštaju gotovo pet maraka. Nisu nam potrebni statistički podaci da bismo pogledom na cijene potvrdili da je hrana skuplja u prosjeku od 50 do 100 posto, pa i više. Minimalne plaće i mirovine prosto ne mogu pokriti cjelomjesečne osnovne troškove.
Građane smo pitali koliko njihova primanja žargonski rečeno „dobace“ u jednom mjesecu.A i plaća od 1.500 maraka, ako uključite sve ono što je potrebno prosječnoj četveročlanoj obitelji, počevši od hrane, režija, prevoza, pa do školovanja djece, uz to i kredita, zvuči prilično nerealno niska da bi se mjesec dana pristojno preživio.
U moru depresivno realnih odgovora na današnju svakodnevicu zabilježili smo i jedan šaljiv.
Šalu na stranu, pitanje koje se jednostavno nameće nakon proteklih nekoliko godina jeste: Čega se to još nismo odrekli?, jer pristojan život dostojan čovjeka. Ako pogledamo samo ove odgovore koji oslikavaju i odgovore većine građana odavno već nemamo.
