Ova stranica je arhivirana.

Na stranici se nalazi skoro 40.000 pohranjenih članaka od 2003. zaključno s 31.12.2024. godine i novi se, ovdje, neće dodavati. Komentari su onemogućeni. Na ovaj način želimo omogućiti pretragu starih članaka a, ujedno, smanjiti opterećenje aktivne stranice.

Aktivnu stranicu sa sadržajima od 1.1.2025. možete pronaći na ljubuski.net.

Počelo je laganje

Iako službena izborna kampanja, sukladno važećim zakonskim propisima, u Bosni i Hercegovini počinje trideset (30) dana prije dana održavanja izbora, kampanja je već davno počela, a posljednjih nekoliko dana predsjednici tri vodeće stranke s hrvatskim predznakom natječu se zagađujući eter potpuno nerealnim ili bolje rečeno lažnim izjavama i prognozama.

Da bismo prosječnom hrvatskom biraču pomogli razlučiti laž od istine, obmanu od stvarnosti, odlučili smo predstaviti tri najveća pokušaja obmane u režiji predsjednika HDZ-a BiH, HDZ-a 1990 i HSP-a BiH.

Dakle, trilogija hrvatske političke laži i obmane četiri mjeseca uoči općih izbora izgleda ovako:

  1. "Mi ćemo zajednički ostvariti naš cilj – 130.000 glasova na predstojećim Općim izborima u BiH" Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, sjednica Središnjeg odbora Mladeži HDZ BiH, Kiseljak 15. svibnja 2010. godine
  2. "Mi ćemo, nakon općih izbora biti biti na vlasti u četiri županije" Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990, Javna tribina "Hrvati Rame i Bosne i Hercegovine u susret europskim integracijama, Rama, 04.lipnja 2010. godine
  3. "Ja sam uvjeren da ću biti prvi pravaš premijer Bosne i Hercegovine" Zvonko Jurišić, intervju za portal seebiz.eu, 04. lipnja 2010. godine

Ove izjave i na prvi pogled potpuno su neargumentirane, ali svejedno ćemo argumentirati činjenicu da smo baš njih izabrali za tri najveće predizborne "izvale".

Što se tiče samozvanog stožernika Dragana Čovića i njegovih 130 000 glasova, dovoljno je reći da je na Općim izborima 2002. godine kada je kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH bio upravo Čović, HDZ BiH osvojila 114 606 glasova. HDZ BiH u hrvatskom glasačkom tijelu tada nije imala apsolutno nikakvu konkurenciju, za HDZ su glasali i živi i mrtvi, a Čovićevi protukandidati bili su potpuni politički anonimusi Karmela Osmanović i Žarko Mišić, politički mrtvac Stjepan Kljuić, predsjednik tek formirane Narodne stranke Radom za boljitak Mladen Ivanković, kandidat HPB-a Željko Koroman, te Mijo Anić. Podsjetimo da je slučaj "Hrvatske samouprave" bio još svjež, a nacionalni naboj na visokoj razini. Na posljednjim Općim izborima, kandidat HDZ-a BiH za hrvatskog člana predsjedništva BiH osvojio je 76 681 glas, što je pad za 35,38 posto.

Rezultat rada premijera Hercegovačko-neretvanske županije Srećka Borasa, raspad Hrvatskog zajedništva, trakavica oko tzv. ujedinjenja dva HDZ-a i gubitak potpore HDZ-a Republike Hrvatske sasvim su dovoljni argumenti koji pokazuju da HDZ 1990 nema ama baš nikakve šanse da zadrži vlast u tri županije, a kamoli da još osvoji vlast u Posavskoj županiji, kao što je najavio Ljubić.

Kad je riječ o najavi Zvonke Jurišića da će biti prvi pravaš premijer Bosne i Hercegovine, ona možda i jest realna, ali negdje 2042. godine, pod uvjetom da stranka dosegne mnogo veću organizacijsku razinu i brojnost članstva, te što je još važnije da Jurišić poživi do svoje devedeset i neke godine i da kao vitalni starac bude u mogućnosti obnašati spomenutu dužnost. Naravno, još je jedan važan preduvjet, a to je da se u stranku ne dovode Čovićeve rodice, koje će odmah po zauzimanju ministarske fotelje okrenuti leđa predsjedniku i u suradnji s rođakom osnovati novu stranku sličnog imena.

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari