Cijeli protekli tjedan slušali smo priče o novom portalu velečasnog Zlatka Sudca koji je odlučio stati na kraj crkvenoj blokadi i zavladati domaćim medijima na način kakav zaslužuje "karizmatik" njegova kalibra.
U svakoj drugoj situaciji (zemlji), crkveni bojkot nešto je poput odlične neplaćene reklame za film, album ili knjigu, pa ako se crkveni krugovi snebivaju nad onim što radite, vjerojatno ste potegli potez koji se ne kosi sa zdravim razumom ili preciznije, politikom crkve. Nažalost, u ovom slučaju stvari su malo drugačije i spadaju u sferu borbe za prevlast na tržištu vjere, praznovjerja i sektaštva. Kaptol ga ne može zauzdati jer čovjek je potpuno neobuzdan, ne možeš ga uhvatiti ni za rep ni za glavu. Pravi je to "maverick", razulareni mustang koji se oteo kontroli i božju poruku širi mimo redovnih kanala. A svi znaju da Svevišnjeg najviše opterećuju crkvena hijerarhija i redovna procedura. Sila koja je, prema tvrdnjama "pouzdanih" izvora, u sedam dana stvorila sve što vidimo i znamo, te udahnula život svakom biću ispod nebeskog svoda, vjerovali ili ne, opterećena je birokracijom, a Zlatko Sudac subverzivni je element i kamen spoticanja u svakodnevnom obavljanju Njegove volje.
Nije to zajebancija, to je ozbiljan biznis
Prosječni vjernik u ovoj se situaciji osjeća izgubljeno jer crkveni dužnosnici sve češće prtljaju po temama koje ih se ne bi trebale ticati. Malo su u politici, malo u znanosti, medicini i prosvjeti, malo u pop kulturi, pa se dohvate seksualnosti, a tu i tamo, vidiš ih i na promociji književnih uradaka poznatih starleta. Sve je to divno, krasno i van pameti, ali vjernik, duhovno osiromašen i željan one stare lude crkve, od njih traži klasiku. Traži bajke, basne, prepričavanje nevjerojatnih dogodovština super junaka i tirade o "malom čovjeku" koji će, nakon što odapne od muke, naslijediti kraljevstvo nebesko. Nedostaje mu ta povezanost sa samim izvorom ludosti, a Zlatko Sudac upravo je čovjek u čijem uznemirujućem pogledu i sablasnom poluglasu počivaju sve one kvalitete koje fanatici od fanatika i očekuju. Prosječni svećenik djeluje kao netko tko svoj posao "obavlja". Bez osjećaja i prave predanosti. Kao da ih je veliki biznis upropastio i stvorio jaz između pružatelja i primatelja usluge. Ljudi se iz tog razloga okreću privatnicima koji obećavaju vrhunsku uslugu i gotovo familijarni odnos s korisnikom. A kada vam se takav odmetnik počne miješati u posao, normalno da ćete podivljati i zabraniti mu da vam krade mušterije. Nije to zajebancija, to je ozbiljan biznis.
No, "mali ljudi" vole velike ludosti i prepoznali su da lude priče zvuče najbolje onda kada izlijeću iz usta onih koji djeluju kao da im nisu sve na broju. Ljubimac "malog čovjeka" prepoznao je da u tom džepu leži novac i korak po korak, uspio je stvoriti zgodan i profitabilan poslić koji, sudeći prema posljednjim napisima, postaje pravi servis. Krenulo se sa Internet stranicom, sljedeći je korak televizija, a nakon što strani investitori prepoznaju kvalitetu, krenut će se s izgradnjom međunarodnog interdisciplinarnog duhovnog pastoralnog centra, koji bi bio središnjica nakladničke kuće, televizije, poliklinike i duhovno-pastoralnog centra sa svim sadržajima za socijalno ugrožene, branitelje, invalide, hendikepiranu djecu i različitih nasušno potrebnih udruga. Nešto kao Oprah za "Hrvatine". Desno, tragikomično, nevjerojatno i nažalost, stvarno.
Čak i od najzagriženijih vjernika očekujete određeni napredak, ali ovo je jednostavno smiješno
Internet stranica je pun pogodak jer kada vam Jakov Sedlar, Paulo Coelho, Ivan Aralica, Slaven Letica i Armand Assante kažu da nešto valja, onda to i valja. Pogotovo u slučaju Armanda Assantea koji kroz iznimno teatralni monolog najavljuje veliki filmski hit Dominika Sedlara, a koji se, pretpostavljate, bavi likom i djelom isusolikog Hrvata. Kako mu i ne povjerovati, nije on bilo tko, on je Armand "Mambo King" Assante, čovjek koji je "napravio naracije za biografske filmove značajnih ljudi, ali ni jedan ga životopis nije fascinirao kao onaj velečasnog Zlatka Sudca". I sasvim je lako povjerovati da su ljudi koji cijeli cirkus gledaju sa strane jednostavno opčinjeni ovo pričom jer ne vidi se svaki dan ovakva naplavina fanatika na ovako malom prostoru. Ljudi kojima nije potrebno ni prodavati priču već je dovoljno maskirati se u Isusa. Čak i od najzagriženijih vjernika očekujete određeni napredak, ali ovo je jednostavno smiješno. Smiješno na najgori mogući način.
I dok domaći znanstvenici nariču zbog tretmana emisije Krešimira Mišaka, Zlatko Sudac na svom je sajtu već objavio da će se baviti i znanstvenim pitanjima, a pojavilo se i prvo "znanstveno" istraživanje koje dokazuje da "ljudi koji redovito idu na misu manje obolijevaju". Dakle, ako vas brinu obožavatelji televizijskih emisija, čekajte da započne masovno liječenje karcinoma suzama kipa iz podmorske Župe diskutabilnog začeća Marijinog.
Sve u svemu, početak je bombastičan, a ako zaživi ideja o pokretanju televizije, pripremite se za strahotu goru od Internet stranice HČSP-a. Desničarenje, vjerski fanatizam, znanost koja to nije, čudesna ozdravljenja, veliki skupovi "pravih" domoljuba, projekti Jakova Sedlara i opterećenost likom i djelima Zlatka Sudca. Zaista, to je ono što nam je nedostajalo.
