Velika ljubuška župa Humac bogatija je za još jednu bogomolju. U selu Bijači, koje se nalazi uz samu granicu prema Metkoviću, vjernici su izgradili crkvu. Novčanu i drugu pomoć i potporu dalo je više od sto obitelji i Bijačani su zahvalni svima koji su na bilo koji način pomogli gradnju,
a posebice franjevcima s Humca i načelniku Nevenku Barbariću, jer bez njih se ne bi uspješno završilo.
Svečana misa i blagoslov bili su 11. kolovoza na blagdan sv. Klare zaštitnice sela, kojoj je i crkva posvećena. Svečano misno slavlje predvodio je humački župnik fra Mladen Sesar, a suslavili su humački gvardijan fra Miro Šego i odgojitelj postulanata na Humcu i vicepostulator fra Miljenko Stojić, koji u svojoj svećeničkoj službi obavlja i zadaću dušobrižništva za vjernike Bijače. Crkvu je blagoslovio gvardijan fra Miro. Misi i svečanosti nazočilo je oko 500 vjernika, Bijačana i njihovih gostiju, medu kojima je bio i načelnik Ljubuskoga Nevenko Barbarić. Izgradnja nove crkve važan je događaj i velik dobitak za stanovnike Bijače, kako u duhovnome tako i praktičnome, životnom pogledu. Naime, dosad je u selu bila samo kapelica u groblju u kojoj su se slavile nedjeljne mise, vjernici su uglavnom bili vani što je posebice bilo neugodno zimi za bure, kise i hladnoće, a sada ce biti ugodnije i ljepše.
"Crkva je izgrađena na temeljima stare kapelice koju smo srušili, a ukupni troškovi izgradnje kreću se oko 100 000 KM. S natkrivenim ulaznim dijelom, sakristijom i jednom manjom ostavom, veličina joj je 16 x 7 m i može primiti oko sedamdeset vjernika u klupe. Novčanu i drugu pomoć i potporu dalo je više od sto obitelji i Bijačani su zahvalni svima koji su na bilo koji način pomogli gradnju, a posebice franjevcima s Humca i načelniku Nevenku Barbariću, jer bez njih se ne bi uspješno završilo" - kaže Ante Ćuže, glavni organizator gradnje crkve.
Općina je dala materijal za grube radove u vrijednosti od 31 300 KM, ostali dio potrebnoga novca skupljali su mještani, a vrlo važan prilog gradnji dala su tri obrtnika iz Bijače: stolar Ivan Kozina načinio je klupe od zajednički kupljene građe, električar Mate Petrušić obavio je električne radove, građa je također zajednički kupljena, a vlasnik je bravarske radionice Ante Ćuže darovao sve otvore, prozore i vrata, materijal i rad. Obitelj Mare i Nikole Bubalo, koji su dugo radili i živjeli u Njemačkoj, darovala je postaje Križnoga puta, Gospin kip i kip zaštitnice sv. Klare. Zvono je iz groblja preneseno na crkvu, elektrifikaciju zvona i postavljanje podova financirao je župni ured Humac.
Nakon uvođenja telefona i vode i asfaltiranja dijela sela, izgradnjom crkve Bijačani stvaraju sve bolje uvjete za život na Bijači iz koje se potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih velik broj odselio u Gabela Polje i Metković. Kroz Bijaču bi trebala proći i buduća autocesta na koridoru 5C i predviđeno je da tu bude granični prijelaz pa je vrlo moguće i izgledno da selo oživi, brojčano se poveća i vrati bogatstvo nekadanjega života.
