Dok se spasioci naroda i grebači za fotelje prepucavaju oko izbornih rezultata do tada se djeca uče vještinama kako najbolje izudarati nekoga njihovog. Sendvič ispred škole, koja je jedan dio dana njihova, a drugi dio dana njihova, postao je ravan izlasku u ring. Mostarski golobradi nacionalisti još jednom su pokazali kakvi su u biti rezultati izbora.
Pobjednika nema. Bitku su dobili slavljenici, koji su uspjeli pobjeći u svoj dio grada, nahranjeni kapljicama krvi kojima su začinili sendvič pretučenih učenika. Priskočio je zaštitar, došla je policija. Sati će biti opravdani i to iz razloga koji postoji samo u ovoj zemlji.
Isprani politikom, naučeni s malih ekrana i mudrih roditeljskih govora kako onaj drugi ne valja, pobijedili su u još jednom uličnom ratu. Nažalost, nisu porazili grebonje za fotelje. Oni se brinu za što udobniji položaj ne mareći za odgoj tisuća novih ratnika. Kao da te golobrade kamikaze nisu dio naroda kojeg oni štite.
Ali tako je to u zemlji u kojoj se više panike diglo zbog kućića u Vrbasu nego zbog stalnih srljanja golobradih ratnika u ratove protiv drugih. Najlakše je bilo postaviti upozorenje na ulazu u mostarski park kako je zabranjeno unošenje pištolja i lopti i donijeti turistima još jednu atrakciju za slikanje. Možda je bilo pametnije na izlazu iz svake kuće postaviti natpis kako je zabranjeno iznošenje modernih igrački.
Roditelji su zaboravili djecu, djeca su zaboravila roditelje i jedino što su naučili za petice je da onaj drugi ne valja. A jadna je zemlja u kojoj djeca slikaju stvarno stanje krvlju.
Grebači za fotelje nastavit će osluškivati šuškanje glasačkih listića, do tada će se spremati novi rat za koji razloga uvijek ima. Otac će opsovati što netko njegov grad zove svojim, majka će nazvati kurvom susjedu zbog drugačijeg rublja, a djeca će naučiti još jednu lekciju pred spavanje.
Naši su u pravu, njihov nitko ne valja.
