Podmuklo i surovo, kako to samo smrt zna, iz naših života je otrgla bivšeg košarkaša i bivšeg mog učenika dobroćudnog i dragog Ivu (Miće) Dedića. Tako se Ivo pridružio bivšim košarkašima koji su nas prerano napustili Jurkoviću i Vladi Vukšiću (Dugi).
Dedić Ivo je ponikao u sportskoj obitelji. Njegov otac Mića Dedić je legenda ljubuškog rukometa. I danas žive sjećanja na njegov razoran šut koji je mnoge ljubušake činio sretnim kada je nastupao u dresu R.K. Izviđač. Vratarima protivničkih ekipa, koje su gostovale u Ljubuškom 60-tih godina i sada "bride" prsti i dijelovi tijela kada se sjete udaraca našeg Miće.
Njegov sin Ivo se opredjelio za kosšrku i branio boje Košarkaskog kluba "Ljubuški". Za čitavo vrijeme postojanja ovog kluba, do rata (1992-1995) Ivo je bio prisutan u klubu i pun želje da pomogne u predstavljanju našeg grada. Ivo je bio "krtica" i "radilica" u ekipi, brz i eksplozivan. Nikada nije odbijao upute i savjete svojih trenera. Bio je tih i nenametljiv, odgojen i radin. Pun dobrote i poleta stvarao je atmosferu u ekipi. I kada je bivao "rezerva" Ivo je to podnosio stoički, smatrajući da je košarka kolektivni sport i da nema uspjeha u košarci bez učesča svih 10 igrača. Volio je da bude dio team-a, radi drugarstva, sportskog i takmičarskog duha.
Svi smo tužni Ivinim odlaskom, a naročito sportaši koji su izgubili jednog časnog druga i prijatelja.
Upućujemo izraze sućuti nasem Mići, braći Zvonimiru i Željki, te Ivinoj obitelji, supruzi Lenki i njihovoj djeci - Ljilja, Dragica i Martin.
