Tko ruši treći entitet i tko je protiv interesa Hrvata u BiH? Jednostavno pitanje na koje se može dati jednostavan odgovor. Samo, bitno je tko odgovara na to pitanje. Onaj koji se bori za interese Hrvata u BiH ili onaj kojemu do svehrvatskog interesa nije baš nešto stalo.
Da bi lakše razumjeli odgovore moramo biti sigurni da poznajemo pojmove o kojima govorimo. Zato je važno definirati i razjasniti što je to "treći entitet"? Što on predstavlja i gdje su mu granice? Na što se misli kada se kaže Hrvati u BiH? I na koga se misli kada se kaže hrvatsko rukovodstvo ili predstavnici Hrvata – hrvatskog naroda ili kako vam se već svidi.
Nisu 200.000 (i nešto više) Hrvata svi beha Hrvati
Tko su Hrvati u BiH? Danas su Hrvati iz zapadne Hercegovine nesumnjivo prva asocijacija na poimanje Hrvata u BiH. Po popisu stanovnika iz 1991. godine u BiH je živjelo 760.852 Hrvata ili 17,38 %. Moram odmah reći da u tih 17,38 % nisu ušli neki današnji Hrvati koji su se tada izjašnjavali kao Jugoslaveni. Rekao bih čak i kao veliki Jugoslaveni jer im se HDZ svidio tek negdje 1998. godine. Jugoslavena u BiH je bilo 2,38 %. Neću reći na koga konkretno ciljam jer ako ga (ih) ne prepoznate sami i nije fora, ali ću samo za jednog od njih reći daje danas najstožerniji Hrvat među Hrvatima, a te 1991. godine pripadao je ovoj manjebrojnoj skupini (2,38 %) naroda i narodnosti omiljene im i nikad prežaljene SFRJ.
Zašto je ovaj podatak o broju Hrvata u BiH iz 1991. godine važan? Upravo zato da kada se govori o interesu Hrvat u BiH mora se voditi računa o svih 760.852 pa čak i o onim Hrvatima koji su tada i još nekoliko godina poslije bili Jugoslaveni.
Nisu samo Hrvati Hercegovine ti oko kojih se danas trebaju lomiti koplja i za koje treba tražiti njihovu emancipaciju jer oni nisu privilegirana skupina hrvatskog naroda koja ima pravo na više.
Sarajevo, Banja Luka, Brčko, Zenica, Travnik, Tuzla, Teslić, Tešanj, Konjic, Kotor Varoš, Kakanj, Jajce, Žepče, Doboj, Bugojno... su prijeratne općine u BiH koje su brojale od 10.000 - 35.000 Hrvata. U tim općinama živjelo je 266.601 Hrvata. Više nego zapadna Hercegovina da ima dva Mostara, a ne jednu polovinu tog grada.
Radi se uglavnom o općinama koje niti pomoću trikova ne mogu ući u sastav hrvatskog entiteta. Kada ovom broju pridodamo one općine kojima se bezočno laže da će ući u sastav trećeg entiteta tada se slika o apsurdnosti stvaranja trećeg entiteta izoštrava i postaje sasvim jasno čiji je treći entitet i tko su Hrvati za koje se taj entitet pravi. Neću ovoga puta posebno potencirati 100.000 Hrvata Bosanske Posavine za kojeg tvorci trećeg entiteta imaju samo reći "to je rešena stvar".
Bosanski Hrvati u kontekstu "trećeg" nisu Hrvati
Riječ je o pola milijuna Hrvata koji bi stvaranjem trećeg entiteta apsolutno izgubili svoj identitet i nestali bi kao narod. U onim dijelovima BiH koji ne bi ušli u "treći", preostali Hrvati ma koliko ih bilo, tek bi tada doživjeti svoju katarzu. Nesumnjivo da bi bili diskriminirani, ignorirani u svakom pogledu i što je najgore bili bi poticani na ovaj ili onaj način na iseljavanje sa svojih stoljetnih ognjišta.
Danas, oni koji imaju političke mandate da upravljaju sudbinom hrvatskog naroda imaju odgovornost da brinu o cjelokupnoj hrvatskoj populaciji u BiH ma gdje oni živjeli, a ne samo o dijelu te populacije.
Administrativna jedinica koja će okupiti u najboljem slučaju jednu trećinu hrvatske populacije u BiH sigurno nije rješenje koje se može nazvati svehrvatskim.
Bezobrazluk i cinizam s kojim se svehrvatska politika ograničava na jednu regiju jedinstven je slučaj u svijetu. Posebice je zanimljivo kako se za lokalne interese agitira otvoreno i bez ustezanja. Ne krije se nečasna nakana. Lobira se u Zagrebu. Od Crkve se traži potpora. Napinju se iz petnih žila da dođu do svog cilja i to bez trunke srama i ustezanja. Da bi njihov cinizam bio besprijekoran sve druge Hrvate koji javno pokušavaju upozoriti na izdaju svehrvatskih nacionalnih interes proglašava se unitaristima, sarajevskim slugama, neprijateljima Hrvata. Optužuje ih se da koriste sarajevsku retoriku i da miniraju njegovu svetost "treći entitet". Lažu da je većina Hrvata za "treći" ma kakav on bio. I tako redom. Floskula do floskule. Cilj opravdava sredstvo.
Kad može Republika Srpska zašto ne bi i Herceg-Bosna
Možda bi još malo trebalo pojasniti što se krije iza trećeg entiteta. Kažu da hoće jednu administrativnu jedinicu sa hrvatskom većinom. I da u tom slučaju BiH treba imati 4 federalne jedinice. Pazi molim te. Na temelju koje logike se dolazi do tih zahtjeva. Je li tko pitao sve Hrvate u BiH koliko federalnih jedinica hoće. Svi izvan Hercegovine dovedeni su pred svršen čin jer će ostati u federalnoj jedinici u kojoj će biti manjina. A to znači ono što je netom gore rečeno. Nestanak Hrvata iz nehrvatskih federalnih jedinica. Najbolji primjer je Republika Srpska. I umjesto da se u ime hrvatskih interese bori protiv ovakve Republike Srpske njoj se daje potpora. Zar to nije izdaja na kvadrat? I te kako da jeste.
Čovićevo amnestiranje Republike Srpske i priznavanje njenih sadašnjih granica uz nebrigu za više od 200.000 prognanih Hrvata iz te zločinačke tvorevine svakako predstavlja kulminaciju lokal patriotske politike prema kojoj pravo da se nađe u administrativnoj jedinici sa hrvatskom većinom imaju samo Hrvati iz zapadne Hercegovine.
Administrativna jedinica sa hrvatskom većinom isključuje teritorijalni diskontinuitet. Ako bi taj diskontinuitet postojao onda ne bi mogli govoriti o jednoj administrativnoj jedinici sa hrvatskom većinom već bi govorili o administrativnoj jedinci koja bi okupljala veći dio hrvatskog naroda u BiH, ako već ne sve.
Sasvim je sigurno da neke općine u Bosni sa hrvatskom većinom neće ući u sastav trećeg entiteta. Bezočno im se laže i produžava im se agonija, a sve u cilju stvaranja tobožnjeg svehrvatskog konsenzusa koji će biti alibi da se u projekt stvaranja trećeg entiteta može ići s prolom volje većine hrvatskog naroda.
Prvo granice pa onda o šupljim pričama
Sasvim posebna priča za sebe je tehnička provedba crtanja granica tog famoznog trećeg entiteta. Kažu to dolazi na kraju. A.. ne! To dolazi na početku. Barem ako hoćemo imati otvorene karte. A ako hoćemo zamajavati hrvatski narod onda granice trećeg treba kriti k'o zmija noge, a njih obznaniti kada sve bude gotovo. U tome i jeste poanta politike za treći entitet. Hrvati očito ne vjeruju svojim očima jer umjesto njih, njihove interese gleda i vidi "stožerna" stranka.
Oko takvih hrvatskih interesa kažu postoji svehrvatski konsenzus. I ponovo se vraćamo na ono "svehrvatski". Političke stranke koje danas predstavljaju Hrvate jesu redom iz zapadne Hercegovine. Nije im bilo teško postići zajednički dogovor što je to hercegovački interes. Politika – neka se spasi tko se spasiti može, draga je njima svima. Ljubić, kojeg se do skoro zvali "Klempo" sada je konačno postao veliki Hrvat jer je potpisao sporazum sa zaštitnikom Republike Srpske oličen u liku i djelu jednog pripadnika jugoslavenske manjine.
Ideja o trećem entitetu nije strana Hrvatima u BiH. Dokaz tomu je njihova borba za Herceg-Bosnu u proteklom Domovinskom ratu. Druga stvar je što ta Herceg-Bosna u stvarnosti i nije bila zamišljena kao "maksimalno moguće" za hrvatski narod nego je opet bila instrument politike koja se danas zalaže za treći entitet. Da je ideja o trećem entitetu iskrena nema sumnje da bi i danas dobila potporu od većine Hrvata u BiH
Hrvati se ne smiju ugledati na Republiku Srpsku
Često "stožernici" Republiku Srpsku vole prikazati kao zlatni primjer kako jedan narod treba riješiti svoje nacionalno pitanje. Aludirajući na to da i Hrvati po ugledu na RS trebaju imati svoju federalnu jedinicu u kojoj će "carevati" kao Srbi u svom entitetu. Neće pri tome reći da je u sastav Republike Srpske ušlo svako prijeratno selo u kojem je živjelo više od pet Srba. Mogu li i Hrvati polučiti takav "uspjeh"? Niti mogu, niti trebaju. Srpska zločinačka politika već će im izaći na nos zbog njihovog jednostranog "prava na srpsku zemlju", Hrvati moraju tražiti druga rješenja i to ona koja će biti najprihvatljivija za sve Hrvate u BiH, a ne samo za odabrane i vazda privilegirane koji su imali Boga za ujaka ili tko ne može pročitati između redova - ministra obrane u ratu.
Treba tražiti druga rješenja a ne prodavati maglu
Bezočna laž je da druga rješenja za BiH Hrvate ne postoje, kao što je laž da je treći entitet rješenje, a posebno jedino rješenje. Tragikomično je i to što do i takvog jednotrećinskog hrvatskog rješenja ne može doći jer ima Boga, a Bog nije mačka. Bez obzira što je Gospa svojim ukazanjem u Međugorju dala do znanja da želi pomoći Hrvatima u BiH, što vrijedi kada najveći među Hrvatima, po pravilu, nikada ne ide u Crkvu, niti je ikad išao. Iznimno, u protokolarnim situacijama kada treba javnosti pokazati da je katolik, Hrvat ponajprije jer to je danas unosno zanimanje.
E takvi su protiv svehrvatskog interesa i većine Hrvata u BiH. Takvi su i protiv trećeg entiteta jer do njega neće doći zato što ga takvi ne žele, a na priči o njemu i hrvatskoj ugroženosti stjecali su i danas stječu osobnu dobit prodajući narodu šarene lage o tobožnjoj zaštiti svehrvatskih interesa.
O dobrim namjerama takve politike najbolje mogu posvjedočiti Hrvati Bosanskog Broda, Bosanskog Šamca i mnogih drugih hrvatskih većinskih mjesta u Posavini i Bosni. Brigu o zaštiti hrvatskih interesa "trećaši" mogu pričati nekom drugom. Uostalom njihovu retoriku uglavnom puše birači koji jedva da imaju osmogodišnju školu. Zato im i ide. Jedino što se vrte u krug, a to u ovom trenutku nije bitno. Bitno je intelektualce koji javno ukazuju na promašenu politiku prikazati kao neprijatelje hrvatskog naroda. Kao nekoga tko je protiv "spasa" za hrvatski narod. Nebitno što bi dvije trećine vlastitog naroda doživjelo katarzu, ako bi im uspjelo da uskrsnu Herceg Stjepana ili u ovovremenom slučaju Herceg Dragana.
