Svi smo čitali priču o Posljednjem Mohikancu, a sad evo priče i o Posljednjem Cowboyu. Rođen u Sarajevu '54., teško djetinjstvo, radničko dijete... Trebala mu je utjeha i nađe je u glazbi... a vremenom nađe u njoj i više od utjehe, čak i kruh. Stvarao je povijest glazbe zajedno s najvećima...
Ogromno iskustvo, preko 40 godina svirke ... iza leđa ostaše i Buna i Bunica te Colorado i Mississippie. Ne zna se točno je li išao za sudbom , il' ga je ona gurala ispred sebe , no jednog se dana, koncem devedesetih, pojavio tu - noseći stetson, poncho i ridingboots ... On osobno, Knez pjesme, bard bajera, singermeister, s dušom punom glazbe. Kantautor, virtuoz, multiinstrumentalist, tekstopisac, i naravno, cowboy.
Nije puno mario za krpljena koljena i lakte, bio je jedan od onih koji su mogli zaspati grickajući slamku divlje zobi, motreći sa the endecka Trebižat, kao sa kakvog trijema ispred saloona. Njegove prekrasne pjesme - Barba Mirko, Ljubuški memento i Bajer, evergreeni su koji će uvijek biti dobrodošli u našem dijelu etera i odjeknut' će još puno puta kao usklik Yippie-yee u kanjonu Colorada.
Ringo Bajkuša - Bajer
Život svakog čovjeka satkan je od radosnih dana, ali i onih tužnih. Nama, koji smo imali čast znati te izbliže, ovaj je uistinu tužan... Jer nema više tvog glasa, glasa od 18 karata... No, svoje si ime, posljednji cowboyu, pjesmom obesmrtio.I, baš zato
R.I.P.
the last Cowboy...
"if I die before I wake,
feed Jake,he's been a good dog
My best friend right through it all,
if I die before I wake, feed Jake".
