Slikar Hamo Ibrulj iznenada je preminuo u subotu navečer u Zagrebu nakon kratke bolesti, potvrdili su u Udruženju likovnih umjentika Bosne i Hercegovine.
Hamo Ibrulj rođen je u Ljubuškom 1946. godine. Diplomirao je u Zagrebu na Akademiji likovnih umjetnosti 1975. godine, a specijalizirao u Parizu 1981. godine.
Prvu samostalnu izložbu imao je 1970 . u Galeriji "Lotršćak" u Zagrebu. Od tada pa do današnjih dana izlagao je na preko stotinjak što samostalnih što skupnih izložbi širom svijeta. Slike mu se nalaze u kolekcijama širom svijeta, pa tako i u Metropoliten Museum, New York, i u Atbrecht Durer Museum, Nurnberg.

Izložbama je prošao SAD, Europu, Afriku i Japan. Njegove slike krase mnoge dvorce i palače. Vrijedno spomena je, dakako, i njegovo članstvo u International Association of Art UNESCO-u. Ekskluzivni suradnik Galerije LM Maribor. Dobitnik je mnogih vrijednih nagrada i povelja za slikarstvo. Njegove slike su pune hercegovačkih motiva: šipci, stari most i konji su na brojnim njegovim slikama.
"Radovi Hame Ibrulja ostaju dosljedno na liniji ranijih preokupacija ovog slikara, a to znači da je ovaj senzibilni slikar ostao privržen svojim tipičnim zavičajnim motivima, po kojima je prepoznatljiv na jedan osobni način. Ne moramo vas podsjećati da je tom istom profinjenom osjetljivošću prilazio sličnim motivima iz svog užeg ambijenta. Podsjetimo se, uostalom da Ibrulj i čitav niz mlađih slikara pripadaju onom krugu senzibilnosti kojeg su u našem slikarstvu formirali Mezdjić i Motika.
Možda bi jednom bilo zanimljivo, jasno i potrebno ispitati po kojoj su to neobjašnjivoj "zakonitosti" tako snažni izvori slikarske senzibilnosti upravo u krajevima iz kojih nam stiže Ibrulj. Ne namjeravam inzistirati na onom što i sami vidite, ali kao da nikad nije dovoljno upozoravati i ukazivati na ovu Ibruljevu poetiku, na profinjenost njegove slikarske materije, na sposobnost ovog slikara da dade svom djelu poetsku dimenziju.
Delikatnost kojom vodi crtačku liniju i spaja ofarbane partije zaista se rijetko susreće u recentnomslikarstvu, posebno kod slikara postmoderne koji su se žestinom ekspresionizma oduprli ranijem razdoblju.
Prihvatimo, dakle, vrline Hame Ibrulja kao pouzdani znak njegove osobnosti i kao mogućnost široko otvorenu prema budućnosti."








