U četvrtak, 19. svibnja u 17 sati u Franjevačkoj galeriji Široki Brijeg bit će otvorena samostalna izložba akademske slikarice Marijane Pažin-Ivešić, koja će za posjetitelje biti otvorena do 30. svibnja. Rođena je 1981., Akademiju likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu, na slikarskom odjelu u klasi prof. Ante Kajinića završila je 2004., a poslijediplomski studij Ars sacra kod istog profesora 2007. Na svojoj osmoj samostalnoj izložbi pod nazivom "Tragovi-materija-duh-univerzum" u Franjevačkoj galeriji Široki Brijeg predstavlja se s 15 djela iz tri ciklusa. O izložbi, kao i o svojim slikarskim motivima Pažin-Ivešić govori u intervjuu za Dnevni list.
Kroz svoje radove koristite pojmove "trag", "materija", "duh", a tako je i u nazivu Vaše najnovije samostalne izložbe. Što su ti pojmovi za Vas, što oni predstavljaju u Vašem umjetničkom radu?
"Točno, naziv moje osme samostalne izložbe u Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu je 'Trag-materija-duh-univerzum'. Organizirali su je fra Vendelin Karačić, kustos galerije, i fra Jozo Pejić, ravnatelj ALU-a u Širokom Brijegu. Zahvaljujući njima i njihovom entuzijazmu, ova izložba će biti prenesena 6. lipnja u Sarajevo, u Galeriju Novi hram. Sva pitanja koja si mi ljudi postavljamo kroz život, pa i ja sama, u svojim ih djelima istražujem i pokušavam spoznati. Pitanja su to o čovjekovom bitku, o smislu čovjekova postojanja na ovozemaljskom životu i, naravno, o čovjekovom duhovnim stremljenjima i postignućima. To je onaj duhovni trag koji ostavljaju veliki intelektualci i veliki ljudi nama u naslijeđe. Taj trag ujedno predstavlja svjetlo duha, a materija tijela cikličke mijene mikro i makro kozmosa, od rođenja do smrti."
Kakvim djelima se predstavljate na izložbi u Franjevačkoj galeriji Široki Brijeg?
"Na izložbi se predstavljam s 15 dijela iz tri ciklusa slika nastalih u razdoblju od 2007. do 2011. Same slike su u svojoj suštini trag stvaranja kroz ove četiri godine. Poveznica su razvoja, a nadam se i rasta moga slikarstva. Slikarstvo kojim se bavim je apstraktno i pri slikanju se koristim kombiniranom tehnikom. Upotrebljavam lak, ulje, konac, čavle, fluorescentne boje i rastopljeni katran. Slike stoga predstavljaju tragove duha u materiji rastaljenog i rastočenog katrana – simbola raspadljivosti i prolaznosti."
Koliko 'tragova duha' vidite u svakodnevici? Koliko smo duhu danas uopće posvećeni i koliko se umjetnici mlađe generacije mogu posvetiti stvaranju umjetnosti?
"Naravno da ima, samo što su ti tragovi nama danas neuočljivi, jer su skromni, ne ohole se, i ne diče. Tragovi su u malim svakodnevnim stvarima, trenucima i ljudima, ali ih pompoznost maglovitih vrijednosti današnjih sadržaja guraju u stražnji plan. U svakodnevnom užurbanom životu odgađamo razmišljati o duhovnosti i duhovnim vrijednostima, opčinjeni smo onim materijalnim. Mlađe kolege i prijatelji u takvom okruženju i društvu danas se teško snalaze pa samo rijetki i uporni uspijevaju."
Na Širokom Brijegu završili ste i poslijediplomski studij "Ars sacra" (u slobodnom prijevodu 'nabožna umjetnost'). Koliko se taj vjerski element reflektira na Vaša djela?
"Da, 2007. magistrirala sam na ALU-u u Širokom Brijegu sakralno slikarstvo. Sakralnost prožima i moja apstraktna djela. Zašto sakralno slikarstvo mora imati figurativni motiv da bi bilo sakralno? Je li moguće apstraktno nazvati sakralnim? Sami pojmovi vjere, duha, duhovnosti su apstraktni, zar ne? Tu tezu pokušavam dokazati prikazujući svjetlo na svojim platnima – svjetlo prikazano bojom i svjetlo koje je nositelj duhovnosti. Svjetlo je oduvijek intrigiralo čovjeka, stoga se i poistovjećuje s duhovnošću."
Je li teško jednom umjetniku mlađe generacije naći svoj put do publike?
"Naravno, pogotovo s nekim neobičnim izričajem. Apstraktno slikarstvo ima uzak, mali krug publike, uglavnom su to intelektualci. Jedan od njih je bio pokojni prof. dr. sc. Pero Marijanović koji me bodrio u mojim nastojanjima, veliki znanstvenik i veliki čovjek. Njemu posvećujem ovu izložbu."
Za mnoge je umjetnike danas izazov živjeti od rada, je li i Vama? I Vaš suprug je umjetnik. Kako u profesionalnom životu funkcioniraju dvije umjetničke duše? Reflektira li se umjetnost jednog na djela onog drugog?
"Da, veliki je izazov živjeti od umjetnosti, ali ne živim samo od nje budući da radim i u prosvjeti. Suprug mi je također slikar, ali slikarstvo nam se u potpunosti razlikuje. Mladenov izričaj je tonski, kolorit mu je poetski i liričan. Moj je ekspresivan – enformelski, a slikarstvo kolorističko. Međusobno se nadopunjujemo razgovorom, savjetima i kritikama."
