Budući je proteklo u drugom dijelu Sabora kada su se svi predstavnici medija ohladili od prilično sterilnog Sabora HDZ-a BiH, izbor zamjenika predsjednika pokazao je prvi ozbiljniji udarac predsjedniku stranke Draganu Čoviću.
Umjesto Nike Lozančića, lika s tjeralice iz Hrvatske za zloporabu oko zgrtanja vojne mirovine u RH i zaposlenja u Parlamentu BiH, koji je godinama odolijevao poput kakvog političkog dinosaura, Sabor HDZ BiH je za zamjenika stranke izabrao Nikolu Lovrinovića s 357 glasova, dok je Lozančić pometen sa samo 157 glasova. Loznačić je k tomu bio Čovićev pick na stranačkom draftu i doživio je težak debakl.
A doživio ga je i Čović, prije svega zbog odluke da kandidira ovog kompromitiranog stranačkog dužnosnika. No, zanimljive su okolnosti u kojima je umjesto jednoga Nike, došao drugi, profesor povijesti Niko Lovrinović kao autentični predstavnik Hrvata srednje Bosne.
A srednja Bosna je pala. Kako je to Lovrinović slikovito rekao – ponovno je u 1463. godini. Glasovanje kontra Čovićeva kandidata iz Srednje Bosne pokazalo je što ustvari obični hrvatski puk, birači, simpatizeti, a na kraju stranački aktivisti misle o politici koju vodi sadašnje vodstvo stranke ali i nejasnog Hrvatskog narodnog sabora.
Umjesto korištenja svih mogućih metoda kako se Hrvatima u središnjoj Bosni ne bi dogodila politička kalvarija koja bolno podsjeća na teške ratne dane, jednostavno se povjerovalo nekim bošnjačkim 'partnerima' koji su odbili biti 'muslimanski Jurišići' kako je to čelnik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić vrlo otvoreno poručio čelnicima dva HDZ-a u BiH.
Nevjerojatno je da se nije moglo 'kupiti', ionako kupljene mandate, jednu od dvije zastupnice Lijanovićeve švercersko-terorističke stranke ili pak napraviti neku drugu vrstu nagodbe. Zbog toga je srednja Bosna proključala jer je upravo nečinjenje i strogo poštivanje zakona dva HDZ-a omogućilo bošnjačkom bloku da ostvari ono što nije do sada bio u stanju.
Nije se u srednjoj Bosni slomila kralježnica BiH, nego Hrvata koji će se vrlo teško oporavljati od ove strašne lekcije. Rezultat je to nažalost i teške demografske kalvarije tamošnjih Hrvata.
Ghandijevski otpor je moguć i učinkovit u civilizacijii uvjetima poludemokracije, no kada druga strana kao i u ratu širi svoj životni prostor, što je nedavno poručio Bakir Izetbegović kako neće Bošnjaci živjeti na 25 posto teritorija, onda odgovor mora biti totalna homogenizacija. Jer se Hrvati, pa i mi Hercegovci branimo u srednjoj Bosni.
Izbor Lovrinovića za zamjenika predsjednika prve stranke u Hrvata u BiH je dodatna potvrda da i političke elite konačno moraju čuti glas naroda. A narod traži jasan odgovor i jasnu strategiju kako doći do konačnog cilja – narodne slobode.
