Zaseok Brljica, koji se nalazi u općini Ljubuški, točnije pored Gornje Vitine u subotu na večer okupio je svoje brojne iseljenike, njih oko 250, a povod tomu bilo je prvo druženje Brljičana i prijatelja Brljice, koje su organizirali članovi Zavičajne udruge Brljica.
Prikaz rodoslovlja
Prema riječima organizatora, sve je započelo polaganjem vijenca na spomen žrtvama rata u Brljici, nakon čega je uslijedila sveta misa zadušnica u crkvi Srca Isusova u Brljici. Istu je predvodio 90-godišnji don Aleksandar Boras Aco, također rođeni Brljičanin, koji je u svojoj propovijedi kazao kako se nikada i nigdje ne smiju zaboraviti žrtve rata, pa tako ni u Brljici, a isto tako iznio je kratku povijest nastanka ovoga zaseoka. Na platou pored groblja upriličena je prezentacija rodoslovlja Borasa kao i mala izložba starih slika i fotografija koje na najbolji način pokazuju način života ovoga kraja u prijašnjim vremenima. Od predsjednika Zavičajne udruge Brljica Stojana Borasa doznali smo kako prikazano rodoslovlje zasigurno nije potpuno, jer svoje korijene Borasi u Brljici vuku od davnina, pa će svakako raditi na upotpunjavanju istoga. Isto tako, Boras ističe kako je odziv sudionika bio mnogo veći od očekivanoga, što im je svakako drago, jer je to, kaže, dokaz da se nisu uzalud dosjetili organizirati ovako nešto.
Druženje do kasno u noć
Tako su se na platou pored groblja okupili mnogi Brljičani koji danas živi na svim kontinentima svijeta. Osim ovih "domaćih" iz Makarske, Splita, Zagreba, došli su i oni kojima su se organizatori najmanje nadali, oni iz Njemačke, Londona, Toronta.
"Posebno sam se iznenadio kada sam vidio dvije sestre koje su došle iz Njemačke, a svoje korijene vuku iz Brljice, netko im je javio da organiziramo druženje i došle su samo tim povodom, to nas je ugodno iznenadilo", kazao je Boras, dodajući kako je druženje potrajalo do kasno u noć uz bogatu trpezu, pjesmu i ples, odnosno uz gangu, gusle, trusu i mnogo ugodnog razgovora, a sve samo s jednom željom, da se vide i iduće godine na istom mjestu s istim povodom. Inače, zanimljivo je za reći kako je danas u Brljici nastanjeno tek dvadesetak kuća, a u više od pola njih živi jedno ili dvoje staraca, a samo u Torontu i njegovoj okolici živi deset puta više Brljičana nego u Brljici.
"Iako sam ja predsjednik ove zavičajne udruge, ne želim da se sve zasluge pripisuju meni. Naprotiv, imao sam veliku potporu svojih sumještana i onih koji su rodom iz Brljice, tako da smo samo uz njihovu pomoć ovu večer mogli učiniti nezaboravnom", istaknuo je na kraju Boras.
