Lideri dva HDZ-a Dragan Čović i Božo Ljubić potpuno su izgubili kredibilitet u međunarodnoj zajednici i prije svega u očima SAD-a, otkriva naš izvor iz HDZ-a.
Kako nam je kazao sugovornik iz jedne od ovih stranaka, međunarodni predstavnici stavili su do znanja čelnicima HDZ-ova kako je očigledno da se ne bore za interes naroda, već tek za vlastite, privatne interese. To su argumentirali činjenicama kako blokiranje vlasti zbog jedne fotelje ne može biti hrvatski nacionalni interes, a da pri tom građani i država trpe ogromne posljedice zbog neformiranja vlasti.
Zbrinjavanje kadrova
Isti izvor navodi kako međunarodni čimbenici uvaženijim sugovornikom smatraju predsjednika SNSD-a i RS-a Milorada Dodika koji u svojim nastupima jasno brani interese entiteta, što se do trenutka kada ruši državnu razinu u međunarodnim krugovima čak i cijeni, nego ovaj dvojac koji je poslije parlamentarnih izbora pokazao kako se bori samo za individualne pozicije.
Gotovo neprimijećeno prošli su zatvoreni sastanci koje su posljednjih mjesec dana predstavnici međunarodne zajednice održali s čelnicima dvaju HDZ-ova.
Iz odjeka sastanaka održanih u intimnoj atmosferi, popraćenih šturim stranačkim priopćenjima, vidljiv je stav međunarodne zajednice da se državna Vlada, uz županijske, mora formirati te da o nekakvoj rekonstrukciji Vlade Federacije BiH, u koju bi se zbrinuli kadrovi bliski Čoviću i Ljubiću, više nema govora.
Šef HDZ-a BiH od izbora provedenih 3. listopada prošle godine ističe kako novi predsjedatelj Vijeća ministara BiH mora biti iz HDZ-a BiH, a nekoliko puta je dao naslutiti kako je i osobno zainteresiran za tu poziciju, iako je u prvi plan gurao šutljivu Borjanu Krišto koju javnost doživljava njegovom marionetom.
Čak je u javnim istupima kandidirao i samog sebe tvrdeći kako ne postoji nikakva zapreka da on bude imenovan na dužnost premijera, a prešućujući činjenicu da je još uvijek na snazi odluka Ureda visokog predstavnika (OHR) kojom mu je zabranjeno obnašanje dužnosti u tijelima izvršne vlasti. Ukidanje te zabrane nitko u međunarodnim krugovima ne spominje, i traži se samo jasan plan što će političari konkretno raditi za svoje građane u iduće tri godine.
Dva HDZ-a više čak ni ne lobiraju kod veleposlanika da stanu na njihovu stranu, što su ranije činili pozivajući se na ugroženost i majorizaciju Hrvata ukoliko baš oni ne budu dio vlasti. Ionako slaba blagonaklonost izgubljena je nakon gotovo bezuvjetnog priklanjanja Dragana Čovića Miloradu Dodiku. Ohrabren tolerancijom međunarodne zajednice prema Dodiku, Čović je počeo Mostar proglašavati "hrvatskim stolnim gradom" i zagovarati uspostavu trećeg entiteta što je potpuno u suprotnosti sa stavovima međunarodne zajednice.
Iskorišteni Ljubić
Danas je jasno kako je cilj međunarodne zajednice ugasiti neskrivenu želju HDZ-a BiH da sebe poistovjeti s hrvatskim narodom, pa i ekskluzivnim vlasnikom Hrvata na ovim prostorima, ali i Čovićevog stava da je "podjela vlasti po nacionalnom ključu prirodna jer se tek onda može okrenuti ekonomiji" što svakog iole razumnog užasno podsjeća na retoriku iz 1990.
Drugi HDZ koji u svom imenu ima i tu godinu te njegov čelnik Božo Ljubić, Čoviću su poslužili samo za vlastito rasterećenje od sve glasnijih kritika i razrjeđivanje nezadovoljstva prema Čovićevom vlastitom radu, kako domaćih i stranih političkih aktera, tako i vlastite stranke te prevarenih birača. Ljubić je, pak, u javnim nastupima ostao bez zaleđa stranke koju je osnovao nakon dobro poznatog sukoba s Čovićem i suočava se s nezadovoljstvom u svojim redovima iz više razloga. Prvi je pogreška u procjeni da će s HDZ-om BiH dobiti više pozicija u vlasti u FBiH i kasnije na razini BiH, nego s predizbornim partnerom HSP-om. Drugi de facto manje važan čimbenik je da je koaliranjem s HDZ-om BiH i uskogrudnom borbom za kakve-takve pozicije u državnoj iznevjerio osnovna programska načela stranke zbog čega su se brojni članovi ispisali iz HDZ-a 1990., dok se u javnosti spominje i izlazak i uglednijih visokopozicioniranih članova koji su nedavno zatražili od stranke preispitivanje "politike privatnih interesa". Tu je i nepostojanje jasne vizije što dalje raditi u budućnosti, posebice onoj bližoj gdje stranku čekaju lokalni izbori na kojima joj prijeti nestanak. Ne čude zato posljednje Ljubićeve inicijative za novim sastankom na kojem bi se pokušala formirati državna vlast i u posljednji trenutak spasiti što se spasiti da.
