Često se autori – istraživači prihvate posla da sistematiziraju prikupljenu obrađenu građu te objave razne vrste osobnih ili kojih drugih leksikona. Taj posao spada u red leksikografskih izdanja i on zahtijeva, prije svega, sistematičnost, ozbiljnost, pouzdanost znanstvenih vrela, ujednačenost kriterija, stanovitu formu pa čak i prepoznatljivu grafičku obradu. Gotovo bi se moglo reći da je to intelektualni zanat. Međutim, u svakom pa i ovom intelektualnom zanatu nađu se osobe koje unesu kreativno autorstvo i djelo učine prijemčivim i izazovnim za čitanje poput književne tvorevine.
Pred nama je Leksikon hercegovačkih franjevaca, autora fra Roberta Jolića, u nakladi Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, objavljen 2011. godine.
Iscrpne biografije
Leksikon nudi iscrpne biografije pripadnika ove provincije od njezinog odcjepljenja od Franjevačke provincije Bosne Srebrne 1844., odnosno od uspostave kustodije hercegovačkih franjevaca 1852. godine. Sadrži 632 biografije i jako veliki broj osobnih i skupnih fotografija relativno starijeg nadnevka, što knjigu čini izuzetnom. Također, ovo djelo sadrži dodatak biografija franjevaca iz Hercegovine koji su nakon odcjepljenja ostali u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrnoj, kao i 18 franjevaca koji su podrijetlom iz Hercegovine, a živjeli su i umrli u franjevačkoj provinciji u Dalmaciji nakon njezinog odcjepljenja 1735. godine, kao i biografije u istoj provinciji u Dubrovniku.
Kada listamo biografije od tolikog broja franjevaca od najstarijeg do posljednjeg (Leksikon ne tretira živuće), ne možemo se ne diviti tolikoj plejadi obrazovanih ljudi koji su čitav život posvetili službi čovjeku, svome narodu i društvu u širem smislu. Zamislimo djelovanje više od 600 osoba izuzetno obrazovanih koji profesionalno čitav život, bez ikakvih drugih obveza, izvan onih posvećenih zajednici, sve dnevne, tjedne, mjesečne i godišnje sate svoga života žive u duhu pravila nad kojima je svečano položio svoje vječne zavjete. Oni nam se čine potpuno obični, gotovo kao i mi sami jer rade svoj posao kao svi drugi ljudi, vesele se i tuguju, ponekad zamjeraju, a sve to je uokvireno pravilima njihovog reda koja traju od 1223. godine nepromijenjena do danas. Nevjerojatno je da uopće u društvu, u širem smislu, postoji ustanova koja uopće nije mijenjala pravila ni u jednom članku od 1223. godine kada ih je odobrio Papa Honorije III. do 21. stoljeća, a život teče sa svim modernitetima što to stoljeće sa sobom nosi i u koje su i oni savršeno uklopljeni.
Plejada franjevaca
Među plejadom ova 632 upokojena franjevca ističu se intelektualne veličine koje prelaze granice njihovog reda poput fra Petra Bakule (1816. – 1873.), koji je bio graditelj, liječnik, ljekarnik, prosvjetitelj i pisac više djela na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku, fra Paškala Buconjića (1834. – 1910.), biskupa, graditelja i pisca, fra Didaka Buntića (1871. – 1922.), predavača više predmeta na klasičnoj gimnaziji, narodnog zastupnika u Skupštini Kraljevine Jugoslavije i prosvjetitelja, fra Dominika Mandića (1889. – 1973.), prosvjetitelja i vrlo plodnog i značajnog povjesničara, fra Anđela Nuića (1850. – 1916.), muzeologa, prosvjetitelja, glazbenika i autora čuvenog pučkog Molitvenika, koji je doživio 23 izdanja, fra Lea Petrovića (1883. – 1945.), prvog doktora znanosti hercegovačkih franjevaca i plodnog povjesničara, fra Ljudevita Rupčića (1920. – 2003.), profesora na teologiji koji je preveo Novi zavjet s izvornika, i mnogih drugih.
Kada pogledamo biografije, najveći broj je pisao u tisku i objavljivao knjige, teološkog, povijesnog ili općeg književnog žanra. Također se da uočiti kako je većina obnašala dužnosti u svojoj zajednici, od provincijala, definitora, vikara i sudjelovala u razvoju ne samo svog reda, nego uopće u intenzivnom transferu suvremenih europskih ideja sa zapada gdje su studirali ili često odlazili na prostore svog djelovanja u Hercegovini. Iz knjige koja sadrži potpune biografije svih franjevaca ove provincije jasno se iščitava povijest reda, povijest zemlje Hercegovine, njezinih ljudi i naroda, povijest kultura i povijest vlasti i vlastodržaca.
Autorovi prilozi
Ono što izdvaja ovo djelo od istih ili sličnih su autorovi prilozi sadržani u predgovoru, pa potom upute o izvorima za rad na djelu, kriterijima uvrštavanja, poteškoćama u radu, praktičnim uputama za korištenje ovog djela koji može nositi najvišu oznaku znanstvenosti u leksikografiji. Na kraju djelo čak sadrži i popise grobljâ gdje počivaju ovi izabranici naroda i njegovog duha. Posebno je simpatično što je autor dao tumačenje manje poznatih riječi. Često najveći broj obrazovanih osoba izvan svećeničkog reda ne zna ili mu se čine nepoznatim neki pojmovi vezani uz ovaj red. Primjera radi navodimo pojam kustodije, kao teritorijalne jedinice u franjevačkom redu po veličini i po pravnom stupnju neovisnosti manje od provincije.
Na kraju valja istaknuti vrlo opsežan popis izvora i literature. Djelo ima ne samo znanstveni nego i kulturološki značaj u širem smislu i na temelju njega će se moći s lakoćom istraživati, pisati i obrađivati ukupna kultura i uopće razvoj Hercegovine te sva povijesna razdoblja od 1844. do suvremenog doba. Autor je unio ne samo ljubav prema svojoj braći, nego i znanje rukovanja znanstvenim alatom i kreativnu sposobnost oblikovanja tema za koje se čini da su im svi parametri unaprijed zadani.
Djelo preporučujem svim intelektualcima i ustanovama u Hercegovini bez obzira na društveno i svjetonazorsko usmjerenje jer bez sudjelovanja franjevaca život u Hercegovini bi bio neprepoznatljiv.
