Na koji način se biraju dekani fakulteta mostarskog Sveučilišta? Po kojem zakonu? Koliko mandata mogu biti na čelu ustanove? Sve su to pitanja s kojima smo se obratili kod bivšeg županijskog ministra obrazovanja HNŽ-a, rektora i dekana mostarskog Sveučilišta, ali ni od koga nismo dobili precizne odgovore.
Dekani izbjegli odgovor
Bivši županijski ministar obrazovanja samo nam je neslužbeno pojasnio kako je "Sveučilište – priča za sebe". Prema riječima našeg sugovornika, Sveučilište se pozivalo na Zakon o Sveučilištu, donesen još za vrijeme Herceg Bosne, i na taj način su birali dekane. Budući da je taj zakon zastario, a u iščekivanju novog zakona o visokom obrazovanju koji je trebala donijeti bivša županijska vlast, dekani su koristili nastale rupe i nakon isteka mandata postali vršitelji dužnosti.
Podsjetimo kako je još aktualna garnitura dekana i rektora imenovana početkom 2007. na dvije, a u ožujku 2009. na još dvije godine.
Tek usvajanjem zakona o visokom obrazovanju za koji je dovršen prijedlog, regulirale bi se sve unutarnje stvari na visokoškolskim ustanovama, a samim time i mandati dekana, koji bi trebali biti birani na četiri godine. No, i pored toga potpuno je nepoznato koliko je tko od njih bio dekan pojedinog fakulteta, kako je izabran, i ima li više pravo na mandat. Sve su to, između ostalog, pitanja s kojima smo se preko maila obratili Rektoratu mostarskog Sveučilišta i svim fakultetima, izuzev Farmaceutskog i Ekonomskog, jer su bar tu stvari jasne.
Farmaceutskom fakultetu je ovo tek prva akademska godina, a za vršitelja dekanice je izabrana Monika Tomić, dok je Brano Markić, od “umirovljenja” Ivana Pavlovića, vršitelj dužnosti dekana ekonomije.
Od ostalih dekana odgovor smo dobili tek od jednog, Mladena Glibića, vršitelja dužnosti dekana Građevinskog fakulteta. Glibić nam je mailom odgovorio kako je za dekana izabran po proceduri definiranoj u Zakonu o Sveučilišta u Mostaru.
"Izabran sam na Fakultetskom vijeću u lipnju 2009., a prihvaćen od Senata Sveučilišta i imenovan od Upravnog vijeća Sveučilišta krajem 2009.", odgovorio je Glibić, koji je tek jedan mandat na čelu građevine.
Za razliku od Glibića, ostali dekani, ali i rektor su izbjegli odgovoriti na pitanja.
Kako doznajemo od jednog profesora dobro upućenog u sva zbivanja na više fakulteta postoje određeni klanovi profesora, koji se otvoreno protive radu, ali prvenstveno dugovječnosti pojedinih dekana.
"Pojedinci su doslovce “privatizirali”svoje fakultete. Za neke dekane se više i ne zna kad su izabrani i koliko mandata se nalaze na čelu ustanova", kaže dobro upućeni profesor sa Sveučilišta.
Skoko protiv Juke
Prema njegovim riječima, sa zebnjom se iščekuje usvajanje zakona o visokom obrazovanju, koje će konačno definirati postojeće stanje. Do tada traju lobiranja unutar fakulteta.
"Svugdje postoje manji klanovi, koje predvode uglavnom mlađi profesori. Kad je u pitanju rektor, kojem je također istekao mandat, njegov izbor je bar zasada neupitan, jer nitko se još ne spominje kao kandidat za tu poziciju od dekana", pojašnjava.
A kad je riječ o pojedinim fakultetima, onda interes za pozicije ovisi prvenstveno o značaju institucije. Trenutačno je sasvim sigurno najzanimljiviji Filozofski fakultet, koji je posljednjih godina doživio veliki procvat i izrastao u jednog od najznačajnijih fakulteta, koji je među vodećima po broju studentskih grupa, a samim time i po broju studenata.
Iz tiha razloga, pojašnjava naš sugovornik, ima i više pretendenata na mjesto dekana, iako, prema njegovom mišljenju, dekanica Slavica Juka sasvim solidno obavlja posao. Među pretendentima se najozbiljnije već duže vremena spominje ime fra Ike Skoke, prodekana Filozofskog fakulteta i gvardijana mostarskog franjevačkog samostana.
Zbog novca se protive integraciji
Mostarsko Sveučilište i Univerzitet Džemala Bijedića prolaze kroz velike probleme i opstrukcije od pojedinih dekana koji se oštro protive integraciji fakulteta, o čemu je naš list pisao i prije nekoliko mjeseci. Integracija je neizbježna, a uslijedit će nakon usvajanja Zakona o visokom obrazovanju na županijskoj razini.
Veći broj dekana se protivi integraciji, jer smatraju da bi time izgubili značajni dio financijskog kolača kojim raspolažu. Najveći protivnici su svakako fakulteti koji imaju najviše studenata, predmeta, studijskih grupa…, odnosno najbolji priljev novca. Nakon integracije došlo bi do transparentnijeg trošenja novca, ujednačile bi se plaće, napravili jasni kriteriji razvoja visokoškolske institucije…
