Veselko Koroman (Radišići kod Ljubuškog, 7. travnja 1934.) je hrvatski književnik i povjesničar književnosti iz BiH. Piše pjesme, romane, pripovjetke, eseje, putopisi, književnu kritiku i sastavlja antologije.
Osnovnu školu je završio u obližnjem Ljubuškom, a srednju u Mostaru. Studirao je književnosti filozofiju u Sarajevu na Filozofskom fakultetu.
Uređivao je časopis Život od 1969. do 1972., a od 1995. do 1998. mostarskog tromjesečnika za kulturu, književnosti društvovne teme Osvit, zrcalnoga medija Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Istom je listu bio na čelu uredničkog vijeća do 17. siječnja 2007..
Potpisnikom je Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku od 28. siječnja 1971. godine.
Dopisni je član HAZU. Članom je Društva hrvatskih književnika, Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Udruženja književnika BiH, hrvatskog i bosanskohercegovačkog PEN-centra.
Radio je kao profesor u srednjim školama, kao lektor i kao urednik nekoliko književnih časopisa. Od sredine 60-tih godina živi u Sarajevu-a od sredine 90-tih u Ljubuškom.
Izbor iz opusa
- Crne naranče, zbirka pjesama, 1965.
- Pogled iz zrcala, kritike i eseji, 1974.
- Mihovil, roman, 1983.
- Dok vlada prah, zbirka pjesama, 1986.
- Potraga za cjelinom, eseji, kritike i putopisi, 1996.
- Razgovor o književnosti i ostalom , 1998.
Njegove pjesme su ušle u desetke antologija, a doživjele su i prijevode na svjetske jezike. Njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
Sastavio je antologije Hrvatska proza u BiH od Matije Divkovića do danas 1995. i Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Šitovića do danas 1996.
Veličine
Zamisliti iglu
Tanju od paučine.
Onda njezino tijelo
Koje raste vjekovima,
Od ušica naviše
Sve tanje i tanje,
Do uha planine.
Te iglin vrh
I u njemu vjetar
Svu pučinu ljudstva.
Na čemu gine znanost
Može li se šutjeti brzo?
Moze li se šutjeti
Brzo
Brže
Najbrže?
