Dva su HDZ-a, čini se napokon, nogometnim žargonom rečeno, spasila sezonu ili, bolje reći, političku godinu. Nakon skandalozne blamaže oko federalne vlasti postali su dio vladajuće garniture na državnoj razini, rame uz rame "mrskim" platformašima i svojim odanim političkim prijateljima i uzorima iz Banja Luke.
Dva dana nakon liderske predstave u zgradi Parlamenta BiH slažu se dojmovi i prave kalkulacije o tome tko je i kako prošao u diletantskoj političkoj trgovini koja je bez ikakvoga smisla i razloga u napetosti i neizvjesnosti punih 15 mjeseci kao taoce držala izbezumljene građane BiH.
Marginalna ministarstva
Indikativno je i pomalo groteskno kako pobjedničku euforiju šire nevješti politički trgovci s katastrofalnom krajnjom bilancom, dok defetizam i očaj plasiraju lukavi pregovarači i apsolutni dobitnici iznuđene političke trgovine. Bošnjački mediji plaču nad totalnim "porazom platformaša" i nad Dodikovim i Čovićevim zaposjedanjem najvažnijih poluga u državi koje će im, kako jadikuju, omogućiti da rasture i ovo malo države što je ostalo. Političke elite i mediji u RS-u dosta racionalnije i smirenije analiziraju rezultate novogodišnjeg kompromisa u Sarajevu.
Bošnjaci nemaju ama baš nikakvoga razloga za nezadovoljstvo. Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić su poklopili četiri iznimno atraktivna i utjecajna ministarstva u Vijeću ministara: vanjske poslove, obranu, sigurnost, te promet i telekomunikacije. To su bošnjačkoj politici odavno prepoznatljivi strateški politički ciljevi. Kreirati vanjsku politiku, zadržati presudni utjecaj u osjetljivom obrambenom sektoru koji je stalno na udaru zagovornika o smanjenu pa čak i ukidanju OS-a BiH. Po Ustavu im pripada i pozicija zamjenika predsjedatelja Vijeća ministara, što su pokrili ministrom sigurnosti, a Ministarstvo prometa i veza im dođe kao 'pride' i nenadani dar . U istu ravan s Lagumdžijom i Tihićem komotno se mogu svrstati političke elite iz RS-a koje su preuzele financije, civilne poslove, vanjsku trgovinu. Stožerni hrvatski pregovarači Dragan Čović i Božo Ljubić su apsolutni gubitnici u diletantskoj, zbog proračuna, iznuđenoj političkoj trgovini i nesumnjivo su se prikazali kao amaterski pregovarači koji su strateške nacionalne ciljeve u Vijeću ministara podredili pojedinim lojalnim personama, ali i progonu neposlušnim stranačkih kadrova.
Izvan pameti bi bilo ponižavati i degradirati Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, međutim, u odnosu na druge utjecajne poluge izvršne vlasti to su praktično prateće stručne službe u kojima "nema masti" niti posebne dobiti za hrvatski narod.
Prazna priča
Višemjesečno Čovićevo i Ljubićevo zatezanje, ucjene i tobožnja grčevita borba za hrvatsku poziciju i protiv "sjemena Željka Komšića" okončana je ponižavajućom pozicijom u budućoj državnoj Vladi. Da se razumijemo, imati predsjedatelja Vijeća ministara jest dobitak i politička šansa. Međutim, to odavno HDZ-u BiH nitko niti jednoga trenutka nije osporavao. Ali ta je pozicija, da je bilo mudrosti, morala biti podebljana barem još jednim jakim i utjecajnim ministarstvom poput, primjerice, vanjskih poslova, obrane, civilnih poslova, vanjske trgovine pa i prometa i veza.
Ovce jesu na broju, ali vuk, što se tiče hrvatske pozicije i utjecaja, nikako ne može biti sit. Gorak osjećaj i mučninu u trbuhu izazivali su podrugljivi komentari i neukusne upadice novinara, analitičara pa čak i nekih sudionika famoznoga kompromisa u zgradi Parlamenta BiH prema nevještim "stožernim" hrvatskim pregovaračima.
Gdje ostali
Život ide dalje, ostaje nejasno u kojem smjeru idu političke karijere Dragana Vrankića, Rude Vidovića, Martina Raguža, Slavka Marina, Vilima Primorca... Oni su "izvisili" i očigledno je kako će morati sami pronalaziti novi politički put ako žele i dalje biti "političari od karijere". Sada kada su kockice, čini se, poslagane, predstoji grčevita, iscrpljujuća i dugotrajna borba za pokopanu ustavnu jednakopravnost hrvatskoga naroda u BiH.
Vijeće ministara je čista "kozmetika" u odnosu na provedbu odluke "Sejdić i Finci" i izmjene Izbornoga zakona BiH. Koliko god bili zavađeni, koliko kod među njima cvala "mržnja" i smrtna netrpeljivost, hrvatske političke elite i u FBiH i na državnoj razini moraju smoći snage, pokazati mudrost , oprost i toleranciju i zajednički pokrenuti sudbonosne, makar i kontrolirane, ustavne promjene. Kako je rekao kardinal Vinko Puljić, potreban je zajednički rad kroz institucije države na popravljanju položaja Hrvata, a ne jadikovanje. Ako se to sada napokon ne uradi, mandat će proći u ispraznim pričama i ubiranju osobnih privilegija. To bi bila definitivna propast.
