Sudovi u Bosni i Hercegovini (BiH) plaćaju odvjetnike po službenoj dužnosti novcem poreskih obveznika, čak i kada ih za branitelje uzimaju političari i vlasnici privatnih poduzeća koji odgovaraju za višemilijunske prijevare ili pranje novca.
Ovi optuženici u početku sudskog procesa angažiraju privatne odvjetnike, ali im nedugo zatim odvjetnici otkazuju punomoć. Nakon toga optuženi traže da im se dodijele isti ili novi, samo po službenoj dužnosti. Takve izjave daju i oni kojima je blokirana imovina, vrijedna više milijuna KM.
Međutim, nakon završetka procesa sudovi ne plaćaju odvjetnike imovinom osuđenih, nego novcem iz svojih proračuna.
Pravnici kažu da imućni osuđenici imaju i više imovine nego što to prikazuju, ali je teško dokazati da im pripada, jer je prijavljena na njihovim srodnicima ili je izvan BiH.
Posebno tužiteljstvo Republike Srpske (RS) je u rujnu 2011. godine podiglo optužnicu protiv Zorana Ćopića, za pranje novca odbjeglog Darka Šarića, optuženog kao vođu i organizatora velike balkanske narkomreže.
Nakon što je uhićen u travnju ove godine, sudske vlasti RS-a su Ćopiću blokirale dionice Fabrike šećera u Bijeljini, vrijedne 18,4 milijuna KM, te 455.000 eura osnivačkog uloga u poduzeću DTM Relations iz Banje Luke. Zaplijenjena je i druga njegova imovina, među kojom su: avion Cessna – vrijedan 317.000 KM, kuća u Banjoj Luci – vrijedna 225.000 KM i automobil Audi A6.
Dvadesetak dana nakon podizanja optužnice njegovi dotadašnji odvjetnici Jovan Čizmović, Jasminka Jovišević i Jadranka Ivanović sudu su uputili dopis kojim Ćopiću otkazuju punomoć.
Na upit novinara Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva o razlozima otkazivanja, oni su odbili odgovoriti.
Ćopić je 14. listopada obavijestio Okružni sud u Banjoj Luci kako zbog lošeg materijalnog stanja nije u mogućnosti plaćati odvjetnika pa je zatražio da mu za branitelja po službenoj dužnosti postave Darka Kremenovića. Pet dana poslije sud je to učinio.
Međutim, odvjetnici iz Banje Luke Vladimir Raosavljević i Nebojša Pantić kažu da ih je Ćopić zvao u studenom, sa namjerom da ih angažira, da je čak potpisao i punomoć, ali da je od toga odustao.
Kremenović kaže da ništa ne zna o tome.
Svjetlana Marić, sudija Okružnog suda u Banjoj Luci, objašnjava da prema Zakonu o krivičnom postupku RS-a optuženi u svakom momentu može izabrati novog branitelja. Ista prava imaju optuženi u cijeloj BiH.
Zakon propisuje da svaki optuženik tijekom suđenja mora imati odvjetnika. Ukoliko ga sam ne angažira, sudovi su dužni postaviti mu branitelja po službenoj dužnosti. Optuženici mogu sami birati branitelje.
Teško dokazati imovinu
Prema podacima koje su prikupili novinari CIN-a, odvjetnicima po službenoj dužnosti je iz 41 suda u BiH u razdoblju od 2005. do 2010. godine isplaćeno najmanje 32 milijuna KM. Troškovi obrana po službenoj dužnosti rastu iz godine u godinu, a najveću korist ima nekolicina odvjetnika koji su za šest godina zaradili od 500.000 KM do preko 800.000 KM.
Amor Bukić, član Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH i tužitelj Republičkog tužilaštva RS-a, kaže kako se dešava da odvjetnik klijentu otkaže punomoć, da bi on potom zatražio istog za branitelja, ali po službenoj dužnosti.
Mihriju Pelak iz Sarajeva, direktoricu firme Nekretnine Pelak, Kantonalni sud u Sarajevu osudio je 2009. godine na 20 godina zatvora zbog prijevare, porezne utaje, krivotvorenja isprava i obmane pri dobijanju kredita, čime je ostvarila nezakonitu dobit od najmanje 5 milijuna KM te oštetila proračun za blizu milijun KM. Pelak je prevarila 131 osobu i tri firme, uzimajući od njih novac za stanove koje nikada nisu dobili.
Ona je na početku sudskog procesa, listopada 2007. godine, sama plaćala svog branitelja. U studenom te godine Pelak i njen odvjetnik Muhidin Kapo su podnijeli zahtjev da ga sud imenuje po službenoj dužnosti, navodeći da nije u stanju snositi troškove obrane jer joj je sud blokirao imovinu.
Ovaj zahtjev je sud odbio. Kapo je potom otkazao punomoć Pelakovoj. Kako je postupak već bio u tijeku, te se radilo o kaznenom djelu za koje je Pelak morala imati branitelja, sud je na njen zahtjev imenovao Kapu.
"To je paradoks i ironija našega pravosuđa: kao nije u mogućnosti da plaća", kaže Enes Kamenica, tužitelj u ovom postupku.
Na prijedlog Tužilaštva Kantona Sarajevo, Općinski i Kantonalni sud u Sarajevu su u tri navrata blokirali ukupno 6 stanova i kuća, šest automobila te račun sa 175.000 KM. Izdat je i nalog za oduzimanje stomatološke opreme u vlasništvu njene kćerke, ali je ona uklonjena iz kuće.
Kantonalni sud je kasnije deblokirao sve osim jednog automobila i stana, jer nije bilo dokazano da se radilo o imovini stečenoj izvršenjem krivičnog djela. Presudom Vrhovnog suda Federacije BiH (FBiH) iz rujna 2010. godine deblokirana je i preostala imovina.
Za troškove njene obrane Kapi je iz proračuna suda isplaćeno 47.560 KM.
Imovina na ime bliskih srodnika
Sudija Kantonalnog suda u Sarajevu Jasenko Ružić objašnjava da ne postoje propisi koji reguliraju način prodaje oduzete imovine, kao ni agencija koja bi upravljala imovinom.
Amila Kunosić-Ferizović, predsjednica Federalne odvjetničke komore, kaže da optuženi imovinu ne prijavljuju na svoje ime, pa je teško dokazati da im pripada: "On može imati negdje imovinu (...) Ili mu je na ženi, ili mu je na djetetu, i to ne možete njemu uzeti. Svako od njih, čim toliko para zarađuje, stoposto ima neke pare, to mi znamo, ali ne možete to dokazati."
Zakonom je propisano da službenog branitelja može dobiti optuženi koji nema sredstava da ga sam plati ili kada mu je zapriječena kazna zatvora od 10 i više godina.
Rješenje o isplati naknada za odvjetnike najčešće se donosi po okončanju postupka. Ako optuženi po okončanju postupka ne uspiju dokazati da im je imovinsko stanje loše, sudovi od njih mogu tražiti da sami izmire troškove obrane.
Međutim, ni prilikom dodjele odvjetnika, ni po okončanju postupka, sudovi u većini slučajeva ne provjeravaju da li optuženi ima druge imovine, osim one koju je prijavio.
Način utvrđivanja imovine razlikuje se od suda do suda. U Sudu BiH optuženi popunjavaju financijske obrasce, a zatim se od njih traži dostave dodatne dokumentacije: kućne i platne liste, ugovore o kreditima, uvjerenja o nezaposlenosti, neposjedovanju nekretnina i slično. U sudu kažu da te informacije ne provjeravaju.
U Kantonalnom sudu u Sarajevu osumnjičeni samo ispunjava obrazac o svom imovinskom stanju. Sud ne traži dodatne dokumente do okončanja postupka.
Iz Okružnog suda u Banjoj Luci kažu da je obaveza obrane tijekom trajanja postupka da sama dostavlja dokaze o lošem imovinskom stanju optuženog. Ukoliko to ne učine, pravobranilaštva provjeravaju njihovu imovinu. Ako je pronađu, troškove obrane nadoknađuju prinudnom naplatom. U suprotnom, troškove plaćaju sudovi.
Bivši dužnosnici bez novca za obranu
Sud BiH je plaćao obranu bivšim dužnosnicima Anti Jelaviću i Gojku Kličkoviću, iako su za njih kao jamstvo za puštanje na slobodu do okončanja postupka uplaćeni visoki novčani iznosi ili data jamstva u imovini.
Antu Jelavića, nekadašnjeg predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i člana Predsjedništva BiH, Sud BiH je u studenom 2005. godine nepravosnažno osudio na 10 godina zatvora. Osuđen je jer je u svojstvu ministra obrane FBiH odobrio ili dopustio da se novcem koji je donirala Republika Hrvatska za isplatu plaća vojnicima financira Hercegovačka banka i Hercegovina osiguranje. Dio novca je iskorišten i za kupovinu dionica banke.
U trenutku potvrđivanja optužnice, svibnja 2004. godine, Jelavić je sam plaćao odvjetnike: Josipa Muselimovića, Senku Nožicu i Nikicu Gržića. Četiri mjeseca kasnije oni su ga prestali zastupati.
Muselimović kaže da su odustali od obrane jer je Sud BiH odbio njihov prigovor da sudije i tužitelji koji su strani državljani ne mogu obnašati pravosudnu funkciju u BiH, jer nisu položili zakletvu te da se ne može voditi postupak na jeziku koji stranka ne razumije.
Jelavić je potom za odvjetnika po službenoj dužnosti odabrao Dragana Barbarića iz Mostara, kojem je za njegovu obranu isplaćeno 32.323 KM.
Prema rješenju Suda BiH, Barbarić je po službenoj dužnosti postavljen zato što se Jelaviću, za kazneno djelo za koje je optužen, može izreći kazna zatvora od 10 godina i više.
Svibnja 2005. godine Barbarić je Sudu BiH uplatio pola milijuna KM kao uvjet za puštanje Jelavića iz pritvora, nakon čega je ovaj pobjegao u Hrvatsku. Barbarić je tada naveo da njegov klijent nema imovinu u BiH, ali da posjeduje stan u Splitu i drugo vlasništvo u mjestu Dusina u Hrvatskoj.
Novinarima CIN-a nije htio reći čiji je novac koji je uplaćen za jamčevinu: "Odakle ja da znam njegovo porijeklo novca?"
Sud BiH nije istraživao porijeklo tih pola milijuna KM. Nakon što je Jelavić pobjegao, novac je prebačen u proračun BiH.
Kao i Jelavić, Gojko Kličković, bivši premijer RS-a, dobio je odvjetnike po službenoj dužnosti čiji je rad plaćen iz proračuna suda.
On je prosinca 2010. godine na Sudu BiH nepravosnažno oslobođen optužbe za zločine protiv čovječnosti, počinjene tijekom proteklog rata na području Bosanske Krupe. Čeka se drugostupanjski postupak.
Nakon podizanja optužnice 2007. godine, Kličkoviću su dodijeljeni odvjetnici po službenoj dužnosti - Dušan Tomić i Hamdija Veladžić. Njima je do danas isplaćeno 79.630 KM, odnosno 43.180 KM.
Prema podacima Suda BiH, sedam mjeseci prije donošenja presude za Kličkovića je ponuđeno jamstvo od 216.730 KM, što je sud prihvatio i pustio ga na slobodu. Njegov odvjetnik Tomić je novinaru CIN-a kazao da je riječ o hipoteci nad kućom Kličkovićevog brata.
Tomić kaže da imućniji ljudi ne bi trebali dobivati besplatne obrane, ali da to nije pitanje ni odvjetnika, ni optuženog, već suda koji donosi takva rješenja.
Prema njegovim riječima, Kličković je kao premijer imao novca, ali je bio darežljiv i dijelio ga, te da u ovom trenutku nema sredstava plaćati svoju obranu. Dodao je da Kličković ne želi o tome razgovarati s novinarima.
