"Šestorka" je u nekoliko navrata, površno, otvarala Pandorinu kutiju s ustavnim korekcijama i zadnje službeno stajalište je da su navodno usuglasili principe da se izbor u Dom naroda Parlamenta BiH i članova Predsjedništva BiH rješava u paketu.
S obzirom da se ključni politički lideri ponašaju neprincipijelno i nakon svakoga okupljanja posvađaju kao uvrijeđene nevjeste te da se sve više udaljavaju oko europske priče, naivno bi bilo slijepo povjerovati kako ustavne promjene idu tračnicom napretka.
Želje i realnost
Hrvatska je javnost u BiH životno zainteresirana za izmjene Ustava BiH i razumljivo je da je od nedavnoga sastanka "šestorke" u Mostaru očekivala makar dublji ulazak u bit cijele ustavne fabule, a ne zadržavanje na njegovim koricama. Razočarenje je neskriveno, zavladale su apatija i nevjerica da hrvatske stranke uopće i imaju strategiju i viziju što činiti i kako nametnuti promjene Ustava kojima bi se popravio položaj hrvatskoga naroda u BiH. Upadljiv je taj oprez i pretjerano strahopoštovanje pa i doza kompleksa prema drugim nacionalnim elitama koje drže u svojim rukama hrvatsku ustavnu sudbinu. Lider SDA Sulejman Tihić nije htio okolišati, razočaran prozvao je izravno Dragana Čovića i Božu Ljubića zbog "slabe pripreme" priče oko provedbe presude Suda iz Strasbourga u slučaju "Sejdić i Finci".
U taj paket lukavi Tihić je upakirao i patetično razočarenje što Milorad Dodik ne pokazuje niti trunke spremnosti učiniti ustupke Hrvatima iako se u zadnje vrijeme silno brine za njihov ugroženi i neravnopravni položaj u BiH. Naravno, Tihić želi skinuti odgovornost bošnjačkih političkih elita za svojevrsnu blokadu ustavnoga "uskrsnuća" Hrvata i svaliti taj teret na Čovićevoga političkoga partnera i prijatelja Milorada Dodika. Prije nekoliko dana Dodik je uzvratio Tihiću riječima kako su ustavne promjene zapele zbog "patološke želje bošnjačkih stranaka da zauvijek biraju Hrvatima člana Predsjedništva BiH". Nažalost, i Tihić i Dodik su u pravu i to zapravo nabolje dočarava svu nemoć i ovisnost hrvatske politike u BiH. Niti lider SDA nema namjeru podržati uspostavu zasebne hrvatske izborne jedinice, a bogme niti čelnik SNSD ne pokazuje dobru volju da se izbor članova Predsjedništva BiH obavlja posredno u Parlamentu države. Unutar toga političkoga tjesnaca hrvatske strukture silno griješe što bojažljivo talasaju i što se vode željama, a ne realno mogućim rješenjima.
I Čović i Ljubić bi radije zasebnu izbornu jedinicu kao trajno rješenje jer im izbor hrvatskoga člana Predsjedništva BiH u Parlamentu BiH ne jamči dugoročno da će hrvatske stranke, čitaj dva HDZ-a, birati sebi člana kolektivnoga šefa države. To može biti kratkotrajna opcija. Tko uopće zna koliko će dugo dva HDZ-a biti dominantna hrvatska opcija kojoj će Hrvati na izborima davati legitimnost i povjerenje? Pa, SDP i sada ima kalkulacije po kojima i na sljedećim izborima može nametnuti sindrom Željka Komšića. Bez obzira što posredni izbor nije trajno rješenje, ono je daleko realnije pa i prihvatljivije od zasebne izborne jedinice, ako se pod tim misli na Dodikovu potporu samo za područje FBiH. Koliko god oklijevali, i Čović i Ljubić će se kad tad morati opredijeliti za jednu stranu ili se prikloniti bošnjačkom političkom taboru, odnosno izvedivim ustavnim promjenama oličenim kroz parlamentarni izbor Predsjedništva BiH za što je nužno da Čović omekša Dodika, ili se odlučiti na dugotrajnu i neizvjesnu borbu za zasebnu izbornu jedinicu samo na području FBiH. Problem priklanjanja bošnjačkim stajalištima je zamjeranje Miloradu Dodiku za što barem do sada nije bilo spremnosti niti hrabrosti.
Nedostatak stava
Bez energičnoga i nedvosmislenoga stava ustavne promjene će za Hrvate i dalje ostati slijepa ulica, a Ustav okvir za ponižavanje i majorizaciju. Nije zgorega podsjetiti na jednu misao Bože Ljubića, lidera "devedesetke", kako kroz ustavne promjene ne treba rješavati samo problem predstavnika manjina, nego i ukinuti diskriminirajuće odredbe koje su u neravnopravni ustavni položaj dovele i jedan konstitutivni hrvatski narod. To su davno izgovorene riječi, iz razdoblja kada je Ljubić bio "čimbenik", a ne u zavjetrini Dragana Čovića.
Ustavni "feler" se sveo samo na dokidanje izbornoga inženjeringa i paranoičnu borbu da "hadezeovci" vrate "svoga" člana u Predsjedništvo BiH. Kako sada stvari stoje, ako do provedbe odluke iz Strasbourga u slučaju "Sejdić i Finci" uopće i dođe, Hrvati se jedino mogu nadati "milostinji ili Bošnjaka ili Srba". Ako su u pregovorima u podređenom položaju, onda nije niti čudno što se od dubinskih ustavnih promjena davno odustalo.
