Bosanskohercegovačka radiotelevizija (BHRT) nema dozvolu nadležne Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) za emitiranje, pa ipak emitira program i radi, nitko je ne dovodi u pitanje.
Za razliku od BHT, Hercegovačku radioteleviziju Mostar, jedinu javnu televiziju na hrvatskom jeziku, hrvatski političari pustiti da se ugasi i nestane.
Ima li više itko toliko naivan u Mostaru, Hercegovini ili Bosni i Hercegovini da misli kako Hrvatima netko nešto uzima, nego kako je pravi problem u tome što se oni koji, bi trebali, ne bore za svoje i što politika hrvatskog naroda u BiH, zadnjih petnaest godina, nije riješila pitanje medija na hrvatskom jeziku.
Podatak da poduzeće BHRT nema valjanu dozvolu nadležne Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) jer nije uspostavljen RTV sustav je u potpunosti istinit i nalazi se u Revizijskom izvješću koje je nedavno urađeno i oko čijih rezultata je bilo dosta polemike, jer je otkrilo milijunske pronevjere i gubitke u poslovanju.
Naime, BHRT je u sudskom registru upisano kao „Javno poduzeće“, a u sudskom Rješenju pak nije naznačen vlasnik, niti je registriran kapital BHRT-a, koji je u poslovnim knjigama evidentiran u iznosu od 38.086.642 KM.
Da kojim slučajem, neka radijska postaja iz Hercegovine, radi bez dozvole RAK-a istog trenutka bi bila ugašena ili bi se na nju uputili tenkovi Sfora ili Eufora, kako u njene prostorije tako i na odašiljače, dok je u nekim drugim slučajevima „aršin“ potpuno drugačiji. Narod nije senilan i zna kako je ugašen EROTEL, jedan od najozbiljnijih projekata televizije na hrvatskom jeziku u BiH.
U tom kontekstu, ali ne i jedinom, treba gledati i na pitanje medija na hrvatskom jeziku u Bosni i Hercegovini.
Problem funkcioniranja javnih medija u Bosni i Hercegovini je evidentan kako na entitetskoj tako i na državnoj razini.
Javni medij na državnoj razini - Bosanskohercegovačka radiotelevizija (BHRT), te entitetima - Radiotelevizija Federacije BiH (RTFBiH) i Radiotelevizija Republike Srpske (RTRS) financijski i moralno propadaju, ali o njihovu gašenju nitko i ne pomišlja. Njihova dugovanja se saniraju i popravljaju dok Hercegovačka radiotelevizija Mostar, očito, nikoga od hrvatskog establišmenta ne zanima, i pustit će je da propadne.
U javnosti tek sada, primjerice, isplivavaju „grijesi prošlosti“ Sivog doma u Sarajevu, u obliku brojnih nezakonitih radnji i financijskih malverzacija kako od strane Upravnog odbora RTFBiH, predsjednika Slave Kukića i direktora FTV Jasmina Durakovića, tako i Mehmeda Agovića generalnog direktora BHRT-a. Javna je tajna kako se kupovalo sve i svašta, mimo natječaja i zakonske procedure, te plaćalo čak i ono što nikada nije urađeno i isporučeno.
O tome najviše se zna iz Revizijskog izvješća BHRT-a, još kada bi se isto uradilo i za RTFBiH i RTRS, u kojemu se i nalaze samo tragovi nepovratno izgubljenih milijuna maraka. Nadalje, nema meritornih podataka o evidenciji vrijednosti i fizičkom stanju ili zalihama poduzeća.
Nema sustav obračuna i isplate plaća kao i Pravilnik o plaćama i naknadama zaposlenih, itd. Poduzeće je precijenjeno, ili bolje kazano, financijsko poslovanje je skriveno na način da je precijenjeno za oko 10 milijuna maraka (9.786.418). Pad neto dobit, u 2006. godini, primjerice je iznosila oko 47 milijuna (46.977.000) maraka, a u 2007. svega 29 milijuna (29.496.000). Kako je rastao akumulirani gubitak najbolje svjedoči podatak da je u 2005. godini on iznosio 7.358.452 KM a godinu kasnije u 2006. – 8.478.680 KM.
Moglo bi se dosta o tome napisati, ali kome i zašto, kada to nikoga ne zanima i kada će hrvatski političari eutanazirati javne medije na hrvatskom jeziku.
