Federaciji BiH nikad nije bilo dinamičnije. Nemirna godina u svakom pogledu. Nitko nikoga ne prizna, svatko svakoga osporava, omalovažava, obezvređuje. Kako dužnosnici međusobno tako i institucije kojim rukovode. Dok jedni hoće da se izdvoje drugi im to onemogućavaju.
Dojučerašnji koalicioni partneri u vlasti – „Platformaši" postali su ljuti protivnici.
Za prikaz političkog stanja donekle bi, možda, mogla poslužiti izjava onoga vojnika bivše JNA u Sloveniji, gdje je i počeo prvi okršaj s tadašnjom zloglasnom armijom, kojeg novinar pita što se ovo događa, a on odgovara: „Oni hoće kao da se odvoje, a mi im kao ne damo". Lagumdžija bi se odvojio od "Platforme", a ostali ga onemogućavaju.
Zlatko Lagumdžija je u BiH htio biti autoritet kao što je Milorad Dodik u Republici Srpskoj. Pogreška. Jedan je Dodik. Iako Dodik ima i jaku opoziciju poput Ivanića, Bosića i Čavića, oni ne dovode u pitanje opstojnost RS. Uvidjevši ubrzo nerealnost svoje zamisli pokušao je to Lagumdžija ostvariti u FBiH. Opet pogreška. Previdio je činjenicu da je FBiH mnogo složenija od Republike Srpske i da u njoj odlučuju dva naroda za razliku Republike Srpske koja je skoro jednonacionalna. Lagumdžijin politički projekt kroz "Platformu" bio je krajnje nerealan i nije obećavao ništa dobro. Bio je to obračun s Draganom Čovićom kao što se sada obračunava s Sulejmanom Tihićem. Lagumdžija je sad krenuo u rušenje političkog projekta čiji je on autor. S HSP-om i Lijanovićevom NSRB je pokušavao biti neprikosnoveni vladar u FBiH. Međutim, ispriječila mu se SDA.
Lagumdžija je očito previdio činjenicu da za saveznike ne treba uzimati iskusne. A Sulejman Tihić, predsjednik SDA, je za razliku od Zvonke Jurišića i Mladena Ivankovića Lijanovića, predsjednika HSP i NSRB, iskusan političar. Nije htio biti politička marioneta, politički privjesak kao što je bio Jurišić. Lagumdžija stoga, kreće u rušenje svoga političkog zdanja –"Platforme". Opet čini pogrešku. Ustvari, previdio je da je nekad teže nešto srušiti nego napraviti. Posebice kad se pravi bez plana. Kao što je bila vlast "Platforme". Za njezino rušenje Lagumdžija je našao neiskusnog političkog minera, Desnicu Radivojevića. Našao SDA-ovog ministra koji ničim osim ministarskom foteljom koju mu je dala ta stranka za nju vezan nije. Opet pogreška. Trebao je naći nekoga tko je u stanju srušiti nosivi zid Platforme. Desnica je Platformu samo malo rastresao i pričinio štetu kako sebi tako i Lagumdžiji. SDA-u također. SDA ga je preduhitrio. Prije pokušaja miniranja oduzeo mu je politički dinamit razriješivši ga ministarske fotelje. Propao mu plan i samo je donekle uzdrmao krov projekta. I što sad? Ništa. Tihić, Jurišić i Lijanović hoće da koriste i oštećeni objekt. Imaju nosivi zid u liku Živka Budimira, predsjednika FBiH. Za sada neoboriv.
Za starom vlašću ne treba žaliti. Novoj, koncipiranoj u Lagumdžiji, Čoviću, Ljubiću i Radončiću se ne treba radovati. Osnovna djelatnost Platformaške vlade bila je instaliranje svojih podobnih kadrova u nadzorne i upravne odbore profitabilnih tvrtki. Iako nova vlast nije još ni uspostavljena i tko zna ka' će i hoće li uopće uspjeti, u startu su otkrili svoje pravo lice. Također, zauzimanje tih istih profitabilnih tvrtki kroz instaliranje svojih kadrova u upravne i nadzorne odbore. Hoće da imaju bankomate za svoje političke stranke.
SDP BiH hoće da se izdvoji iz "Platforme", a SDA, NSRB i HSP joj ne daju. Na svu sreću krajnji rezultati neće biti rat kao što je bio u bivšoj Jugoslaviji, a da će u velikoj mjeri biti devastirano i ono malo sustava što je u posljednjem desetljeću i pol na jedvite jade uz pomoć međunarodne zajednice izgrađeno, zasigurno hoće. Međutim, ni zbog toga ne treba žaliti. Ipak je važno da se stvari razobličavaju. U svakom pogledu. Tek sad se vidi lice svakog našeg političkog lidera.
Rušenjem neprirodne "Platforme" razbijene su sve aluzije da je i postojao bilo kakav plan s ciljem izgradnje sustava što je Lagumdžija govorio. Dakle, bila je to samo farsa da je Platforma programska. Ma kakav program. Bila je to jagma za profitabilne tvrtke koje su, kao i prethodnim vlastima, trebale poslužiti samo kao stranački bankomati. Također, i nova koalicija ništa drugačije zamišljena nije, a istini za volju SDP, HDZ-ovi i SBB i ne iznose program zajedničkih aktivnosti. Izuzetak je Fahrudin Radončić, predsjednik SBB koji zagovara javne radove i borbu protiv siromaštva. Lagumdžija to i ne spominje mada bi, za razliku Dragana Čovića i Bože Ljubića, predsjednika dva HDZ-a, to s pravom mogao stavljati za osnovni cilj, dok oni to i ne smiju spomenuti jer su dugogodišnjom vladavinom jedni od uzročnika siromaštva.
Koji su razlozi rušenja Lagumdžijine Platforme mnogima još nije jasno. On je njezin tvorac, a i rušitelj. Lagumdžija je u FBiH htio biti to što je Dodik u Republici Srpskoj. SA HSP-om je to mogao i biti ali ne i sa SDA i NSRB. Lijanović je tražio ustupke i Lagumdžija mu udovoljavao. Povećao mu je sredstva za poticaj poljoprivrede što je Lijanović iskoristio za poticaj svojih glasača. Tihić je Lagumdžiji dao do znanja da se i on pita i da ne može biti vodeći lider u FBiH. Posebice to Lagumdžija neće biti s novim koalicijskim partnerima, Radončićem, Čovićem i Ljubićem. I ne samo da Lagumdžija neće biti lider nego je možda ovim činom priveo kraju svoju političku karijeru. I to vrlo neslavno. Jer nova koalicija ima vrlo male šanse za uspjehom u preuzimanju vlasti kako u FBiH tako i u Vijeću ministara BiH. U svakom slučaju najgore je prošao Desnica koji se nepromišljeno htio preobraziti u ljevicu. On je trenutačno politički mrtvac. Možda njegova sudbina čeka i Zlatka Lagumdžiju.
