Nema kraja mašti i kreativnosti naših političara. Nema kraja njihovoj hrabrosti i poduzetnosti oko rješavanja svakidašnjih problema u ovoj našoj zemlji. Zato su preuzeli odgovornost, zasukali rukave i odlučili izvagati težinu svakog Hrvata, Bošnjaka i Srbina u BiH. A i onu nekolicinu iz reda "ostali".
Najveći teret preuzet će Lagumdžija i Čović – oni su upravo smislili spasonosno izborno rješenje. "Prirodno je da Hrvati, primjerice, izabrani u Unsko-sanskoj županiji nose manji broj glasova od onih iz zapadne Hercegovine jer, jednostavno, puno više Hrvata ima u zapadnoj Hercegovini", reče predsjednik socijal-demokratske partije. "Zakuca" da je isto i s Bošnjacima i Srbima – da je Bošnjak iz Sarajeva važniji od Bošnjaka iz Goražda i Orašja itd, da je Srbin iz Grahova i Drvara važniji od Srbina iz Sarajeva.
Ma što to značilo – konfederaciju u državi BiH ili nešto drugo, ovo je nevjerojatna slika koliko, zapravo, naši samozvani lideri imaju europskog u sebi.
Tko će od njih preuzeti odgovornost za golu i sramnu činjenicu da jedan Mate iz Hercegovine vrijedi više nego Mato iz Posavine ili Sarajeva? Znači li to da svi Hrvati iz Sarajeva ili RS-a, ako se žele smatrati "pravim" Hrvatima, pod hitno moraju doseliti u Hercegovinu jer tamo više vrijede. Tamo su više Hrvati? Ovo isto vrijedi i za Srbe i Bošnjake. Ovo je jedno od najstravičnijih rješenja koje su mogli izmisliti samo pomračeni, zarobljeni umovi. Kako bi bilo da se cijela priča malo pojednostavi – onda SDP-ovka Lidija Korać, Hrvatica, ne vrijedi ni, da ne kažem pišljiva, boba u Sarajevu.
Lagumdžija bi, prema ovom, u Mostaru mogao biti ponovno i "samo u prolazu", a u Sarajevu ili Posavini trebalo bi najmanje 10 Čovića da vrijede isto kao jedan "običan" Bošnjak, dok bi Čavara u Hercegovini bio potpuno nevrijedan. "Vrijednosni status" Borjane Krišto tek bi se trebao odrediti jer je njezino mjesto prebivališta, Livno, baš na nekoj granici Hercegovine i Bosne.
Nevjerojatno je da, nakon toliko godina života u politici, stečenih akademskih titula, putovanja što plaćenih, a još više neplaćenih, po svijetu – izmisle čisti etnocid vlastitih naroda, ovakvo "maestralno" rješenje za provedbu obične presude Sejdić-Finci. U Hercegovini bi rekli: Kenjac u Rim, dva iz Rima. Umjesto da štite i pomažu ugrožene i one koji su u manjini, oni ih potpuno politički uništavaju, kršeći im građanska prava na vlastitom ognjištu.
Pred oči mi pada slika rodbine iz Bosne i njihova dolaska na svetkovine i slavlja rodbini u Hercegovini. Znači li to, ako se trebamo i u običnom životu pridržavati ovog izbornog modela, da su za njih rezervirane posljednje klupe u crkvama, da s nama neće blagovati za stolom, nego negdje, vani – s psima ili mačkama?
Isto i nas iz Hercegovine čeka kad dođemo u Bosnu.
Mario Balotelli odveo je Italiju u finale Eura. Nema veze, Italija je izgubila, no to nije poanta ove "poveznice". Za ovog lika frustrirani i nabrijani rasisti govorili su da mu je najbolje da okopava zelje, da se vrati robovskim korijenima, zvali ga majmunom, hukali su mu i što sve ne. A ima pomajku bjelkinju, koja mu je posvetila život, odgojila ga, dala mu svoju beskonačnu ljubav, a on njoj posvetio je svoje golove na Euru. "Ubit ću svakog 'ko baci bananu na mene", preoštro je "odvratio" Balotelli svojim "obožavateljima", iritiran stalnim poniženjima.
I zato vi, lideri, ne bacajte banane na svoje narode. Mogle bi vam biti vraćene.
