Uobičajeno druženje i okupljanje Brljičana u subotu pred Veliku Gospojinu, ove godine je održano 11. kolovoza s početkom u 18h polaganjem vijenca na spomenik žrtvama rata i poraća i služenjem sv. Mise za sve umrle, poginule i nestale Brljičane, bilo gdje ili bilo kako da su okončali svoj život. Skupio se pozamašan broj mještana Brljice njihove rodbine i prijatelja, raseljenih Brljičana i njihovih potomaka. Iz Amerike, Kanade, Europe i mnogih gradova Hrvatske i BiH. Ove godine prednjačili su Brljičani i njihovi potomci koji žive u Kanadi, a odmah njima uz bok bili su i "zagrebčani".
U ime Zavičajne udruge Brljica, koja je i organizator ovog okupljanja i druženja, nazočne je pozdravio Branko Boras i zahvalio se svima na dolasku. Skupu su nazočili i Općinski načelnik gosp. Nevenko Barbarić, Ministar Unutarnjih poslova ZHŽ gosp. Zdravko Boras Brada i predsjednik skupštine ZHŽ Ante Mišetić.
Posebno su Brljičani ponosni na svoje sveučilišne profesore koji su uspjeli odvojiti malo vremena i družiti se sa svojim sumještanima: prof. dr.sc. Damira Borasa, dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof.dr.sc. Ivanku Boras, Prodekanicu Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu i profesora Ferdu Brkića sa sveučilišta u Los Angelesu.
Poslije Misnog slavlja druženje se nastavilo na platou pored groblja. Do dugo u noć su se razgledali panoi sa starim slikama, rodoslovljima Borasa, slikama s prošlogodišnjeg druženja i kartom Brljice s malo intrigantnim naslovom "Brljica s puta za nebo".
HKUD " Sv. Marko" iz Klobuka svojom gangom, bećarcom, kolom, svirkom i guslama, oduševili su sve nazočne. Poznati hercegovački gangaši Sire, Šaška i Kraljević, kako bi naš narod rekao "nisu uvlačili jezika". Sve su to Brljičani nagrađivali dugotrajnim aplauzima, i polako se priključivali u igru i pjesmu. Moglo se tu čuti razgovora na engleskom, francuskom, njemačkom, španjolskom jeziku i na još brojnim drugim jezicima svijeta ali se ista ta raznovrsnost stapala u zajedničko kolo kada se zaigralo. Bilo je ugodno gledati tri generacije baku, majku i unuče kad zajedno zagrljeni igraju u istom kolu.
Bilo je tu i prikrivenog poziranja pred profesionalnim kamermanom s HTV-a Zlatkom Borasom, koji je jedan dan svoga odmora odvojio kako bi to sve zabilježio kamerom, a njegov sin Slaven foto-aparatom.
Uštipci, kruh ispod sača, pogače, pršut, sir iz mjeha, raznovrsni kolači, smokve, grožđe i ostale đakonije uz vino, rakiju, pivo i ostale napitke, davali su snagu da druženje potraje sve do ranih jutarnjih sati.
Možda izjava jedne brljičanke koja je otišla u Slavoniju prije 56 godina, i došla na ovo okupljanje s kćerkom i mužem najviše govori o raspoloženju među nazočnima "zadovoljnija sam večeras ovdje nego Josipović u Londonu kad su se otvarale Olimpijske igre".
