Izjavom ministrice pravosuđa Borke Herceg - Lukenda da je Vlada usvojila Prijedlog zakona o državnim službenicima u ZHŽ i da je kroz njega riješen problem tzv. Bolonjaca, potpuni je dokaz da je niz natječaja za zapošljavanje u našoj Županiji bio nezakonit.
Cjelokupni zakon mora proći skupštinsku proceduru da bi bio na snazi, a dotle će zacijelo proteći mnogo vode, jer je pravna akademska zajednica najavila borbu do Ustavnog suda, kako bi isti osporila i natjerala Vladu ZHŽ-a svoje zakone uskladiti s federalnim.
Upitajmo se nakon svega tko će snositi odgovornost za ove nezakonite radnje i zašto je vlast ne prateći potrebnu zakonsku regulativu dozvolila da jedan dio naših građana bude nepravedno diskriminiran.
Zapravo privilegirane su osobe bliske lokalnim i županijskim moćnicima, a naprosto je neshvatljivo koliko su zakinute osobe nemušte i kolike su "kukavice" u traženju svojih prava.
Po općinskim uredima i ministarstvima je veliki broj osoba koje su došle u fotelje kršenjem zakona. Za neke nije bilo niti natječaja, neki nisu polagali ispit općeg znanja, a njihovi konkurenti šute i zure u prazno.
Nametnut sindrom moćništva
Motreći zbivanja u našoj općini, županiji i šire, vidi se ogroman nesklad između pravne regulative i zakona, na jednoj strani, i s druge strane praktičnog moćništva, koji se postavlja iznad svih zakona.
Problem leži i u činjenici što se sadašnja vlast uopće ne vidi kroz primjenu važećih zakona. To joj naprosto ometa upravljanje općinom i županijom i nije čudo što nema nikakvih rezultata i što tonemo još dublje u svakom pogledu.
Opća pravila društvene zbilje
Ako se Božjim zapovijedima dodaju pravila društvene zajednice, onda je uspjeh zajamčen.
Sve dok život naroda bude u službi interesa pojedinaca ili skupina crno nam se piše.
Pogledajmo samo kućerine političara u našoj sredini.
Predsjednik HDZa BiH Dragan Čović nema vremena da kupi paučinu, niti zna koliko njegova zdanja imaju zidova. Čovjek nema vremena da shvati što o njemu narod misli. Osim što smatra da pokatkad treba biti na pučkom veselju da puk shvati kako je njegov "velikan" s njim, a zapravo tako daleko.
