Ova stranica je arhivirana.

Na stranici se nalazi skoro 40.000 pohranjenih članaka od 2003. zaključno s 31.12.2024. godine i novi se, ovdje, neće dodavati. Komentari su onemogućeni. Na ovaj način želimo omogućiti pretragu starih članaka a, ujedno, smanjiti opterećenje aktivne stranice.

Aktivnu stranicu sa sadržajima od 1.1.2025. možete pronaći na ljubuski.net.

Ubijeni samo jer su ih mrzili

ljubuski.info

Stanovnici ljubuške župe Humac, koja ima oko 14.000 članova, prisjetili su se svojih žrtava u posljednja dva rata i odali im dužnu počast i zahvalnost za njihovu veliku žrtvu, koju su dali za svoju vjeru, narod, slobodu i domovinu.

Uz sudjelovanje velikog broja vjernika, članova obitelji i rodbine stradalih, u novoj samostanskoj crkvi sv. Ante na Humcu u nedjelju navečer služena je misa zahvalnica, koju je, uz suslavljenje oko 30 svećenika, predvodio gvardijan humačkog samostana fra Miro Šego.

Stradanje i žrtve humačke župe u nedavnoj prošlosti, bile su doista velike i bolne: u Drugom svjetskom ratu i poraću živote su izgubili devetorica fratara iz humačkog samostana, od kojih su trojica rodom iz župe, a šestorica su bili na dužnosti u samostanu, i 940 župljana; u Domovinskom ratu poginulo je 18 branitelja i četvero civila.

Prije misnog slavlja izveden je recital posvećen nevino ubijenim franjevcima u Hercegovini i drugim hrvatskim žrtvama.

Imajući, braćo i sestre, pred očima razarajuću moć zla i grijeha te Otajstvo otkupljenja i pomirenja u Kristu, došli smo večeras ovdje na Humac kako bismo kao vjernici iskazali poštovanje i sačuvali spomen na sve one koji su prije 60 ili više godina ubijeni iz mržnje i osvete. Upravo tako, jer sa sigurnošću možemo reći da je veliki broj onih koji su stradali nakon Drugoga svjetskog rata upravo iz mržnje. Što svjedoči i potkrjepljuje ovu istinu - da su pobijeni samo zbog toga što su bili katolički svećenici i što su bili hrvatski puk. Nikakva im se krivnja nije mogla dokazati, jer da su je mogli dokazati onda bi zasigurno ostali neki dokumenti i presude po kojima su ubijeni. Tragično su stradali i pobijeni bez suda hrvatski civili i vojnici, među njima i brojni svećenici, brojni redovnici. Ali njihovo ubojstvo nije bilo jedino zlo. Žrtvama se htio zastrti svaki spomen kako bi se sakrila istina o zločinu. No, čovjek nije stvar koja se može izgubiti, ili pak jednostavno zaboraviti i izbrisati iz sjećanja njegovih najbližih. Dogodilo se zlo, dogodio se zločin o kojem se dugo šutjelo, za koje nitko nije odgovarao i za koje sve do danas ne znamo potpunu istinu - rekao je, uz ostalo, u svojoj propovijedi humački gvardijan fra Miro Šego.

No, svi oni koji su ubijeni više se neće vratiti niti će moći ispričati i progovoriti o boli, mukama i patnjama u kojima su umirali, ali zaslužuju da se njihova žrtva poštuje, odnosno da se sazna u potpunosti istina o njihovu stradanju, kako im se ne bi nanijelo još više nepravde, istaknuo je gvardijan.

Prisjećajući se njihove žrtve i njihova stradanja, želimo i mi posvjedočiti koliko poštujemo naše velikane, koliko cijenimo njihovu žrtvu - naglasio je gvardijan fra Miro Šego.

Hoću li jutro i noć dočekati?!"

Vrijeme pred kraj Drugoga svjetskog rata, posebno vrijeme nakon njegova završetka, za mnoge naše obitelji bilo je ono "jobovsko" promišljanje: liježući - kada li ću ustati, a dižući se - hoću li večer dočekati?! Kada će ustati, kada će biti odvedeni i prozvani, odvojeni od svoje obitelji, bila je uistinu svakodnevnica mnogih mladića i muževa naše župe i našega kraja. Dan je započinjao sa strepnjom hoće li noći dočekati, a navečer hoće li novo jutro osvanuti - rekao je humački gvardijan fra Miro Šego.

Ivan Kaleb / Večernji list

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari