Premda se u javnosti o tome malo zna, svi koji su se u zadnje vrijeme liječili u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru (SKB) znaju da nedostaje svega, od toalet papira i sredstava za čišćenje, do lijekova.
Događa se da se po odjelima traga i za običnim paracetamolom, a česti su slučajevi da se pacijentima nalaže da sami kupe određeni lijek, koji im je u viziti propisan premda se zna da tih lijekova nema.
Niže medicinsko osoblje zaduženo je da nakon vizite obavijesti pacijenta da lijek mora kupiti u vlastitom angažmanu. Nerijetke su i situacije da sestre ne mogu na vrijeme podijeliti terapiju, jer se čeka da obitelj pacijenta donese neki lijek.
To je posebno teško pacijentima i pacijenticama koje dolaze iz drugih županija, jer im nema ko donijeti lijek, a sami ne mogu do ljekarne.
Za neke lijekove pacijenti na koncu dobiju refundaciju ukoliko sačuvaju račun, dok neke ne naplate nikada.
Pacijenti koji dolaze u bolnicu sa sobom nose ubruse i role toalet papira jer ih tamo čekaju samo gole sanitarije, a goli krevet je jedino zajamčeno što imaju, premda i to nije pravilo na svim odjelima.
Bolnice u HNŽ-u duguju 80 milijuna maraka, od čega najviše upravo Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru 62 milijuna maraka.
Ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru Ante Kvesić u više navrata je izjavio da je bolnica u gubitcima zbog toga što bolnica godinama nije imala vlasnike, tj. što hrvatske županije nisu preuzele osnivačka prava i redovito financirala istu.
Krivi i manjkave zakonske uredbe, navevši da bolnica kojom on ravna napravi 15 milijuna maraka usluga koje nema od koga naplatiti. Milijuni donacija, kako je poručio, uloženi su u novi objekt na Bijelom brijegu.
Inače, najveći dio bolničkog duga, čak 26 milijuna otpada na dobavljače lijekova, dok 9,2 milijuna otpada na javna poduzeća(neplaćena struja i voda), 18 milijuna na poreze i doprinose itd.
