Imam neku gadnu naviku da pretjerano maštam. I onda tako često ta priča ima nastavak – iako nemam prebijene pare, volim zvati po oglasima i pitati pošto se kakvo auto prodaje, pošto onaj mobitel, pošto plejsteejšn, a nedavno sam tako čak i obišao par kuća, analizirajući cijenu, razglabajući što bi trebalo prepraviti, u kakvom je stanju kuća i sl.
I tako meni gazda ove jedne veli da ima septičku jamu jer nema kanalizaciju, ja se na to odmah sjetim Bože Mišure koji je nomadne (nije nomadne nego davne 2007.) za Slobodnu Dalmaciju objasnio sličnost između septičke jame i dvaju HDZ-ova. Kako je rekao, citiram, "Dva HDZ-a su ti, moj prijatelju, septička jama podijeljena matom... Da govna mogu prelaziti s jedne na drugu stranu"*.
Nije pravo bilo gazdi što se tako okrutno šalim na račun najjačih stranaka unutar hrvatskog korpusa u našoj BiH pa sam žustro raspravu prekinuo primjedbom o kiviju i kvaliteti odrinje ispred kuće.
Uglavnom, vratim se kući, točnije, do postanarskog stančića u predgrađu. U biti ne toliko predgrađu koliko višegradu, jer kako kažu sumještani, ovo je naselje poviše grada Mostara. Putem sam prošao dijelom kroz Franjevačku ulicu, jeste, to je ta izrazito hrvatska ulica kroz koju cijelom dužinom ide površinski otvoreni kanal s govnima i ostalim fekalijama. Hrvatska je jer su postanarski stančići minimalno 50 KM skuplji u odnosu na slične stanove u drugim ulicama, vjerojatno zbog prefiksa franjevačka, što aludira na stoljetni otpor dolasku islama na ova područja predziđa kršćanske civilizacije.
Vjerujem da dobri Hrvati tu i stanuju, ali to su oni s visokim mjesečnim primanjima. Ja kao loš Hrvat živim u sirotinjskom kvartu, skupa sa senilnim starcima, dilerima i kurvama... i pokojim bauštlcem. Ali tješim se, mi bar u našem hrvatskom kvartu imamo pravu pravcatu hrvatsku kanalizaciju zbog koje nam kvart ne smrdi.
I tako vozeći se naiđem na govnaru, odnosno kamion-cisternu posebno prilagođen za čišćenje kanalizacijskih cijevi i ispumpavanje septičkih jama. Da, službeno ga zovu i fekalac, ali govnara je narodski. Imam šta i vidjeti, od silnih govana koja teku niz ovu pravu hrvatsku kanalizaciju, malo se začepio šaht na ulazu u ulicu, tako da su nam se tijekom posljednjih kiša govna počela preljevati niz kolnik, a dijelom su i na pločniku. Mislim, lijepa hrvatska govna iz lijepih hrvatskih guzica.
Tu pomislim da onaj hrvatski kanal u ulici niže vjerojatno naširoko i nadugačko smrdi, ali bar drži govna uvijek pod kontrolom, da znaš kud se kreću, kud prolaze i nikad, pa ni za najvećih kiša, ne može se utvrditi da ta govna izlaze iz svojih dejtonskih i ustavom zajamčenih gabarita.
Pa nešto velim i ja da je vrijeme da se uključim kao proleter u radnu akciju kopanja hrvatskog kanala. Jer otkako Vijeće ministara BiH izađe s tim prijedlogom, meni ta misao iz glave nikako ne izlazi. Hrvatski kanal, kanal na hrvatskom jeziku... samo mi nije jasno što ga zovu trećim kanalom, valjda da bi sličio na treći entitet?! Meni bi to bio prvi i najvažniji kanal, kanal mog naroda.
Pa čujem da se Bošnjaci i Srbi bune protiv tog hrvatskog kanala jer kao, tko će to platit'.
Ali isto su tako neki dan ovi mediji prenijeli da je i Dragan u sklopu svog velebnog zdanja hrvatskoga odlučio prokopati svojim vlastitim sredstvima, dakle svojim trudom i znojem i odricanjem od svojih usta, dio tog hrvatskog kanala. I baš simbolično da taj hrvatski kanal krene od rijeke Radobolje – radom do bolje budućnosti. Ekstra! Još samo da onaj Lijanović nije preuzeo već i taj moto pa ga pokvario aferom oko poticaja za poljoprivrednu proizvodnju.
A bilo bi to divno, hercegovačkim kamenom da prolazi hrvatski kanal i na svakom hrvatskom jeziku da odzvanjaju samo riječi pohvale što nas je taj kanal sačuvao od smrdljivih govana iz pokvarenih hrvatskih guzica te ih je istodobno sačuvao da se ne prelijevaju iz svojih Daytonom zajamčenih ustavnih okvira i gabarita nacionalne jednakopravnosti.
