Visoki dužnosnik HDZ-a 1990., želio je ostati anoniman, potvrdio je kako se u vrhu stranke u zadnje vrijeme doista ozbiljno raspravlja o dvama sudbonosnim pitanjima.
Kao prvo, kazao je, predsjednik stranke Božo Ljubić i najbliži suradnici se moraju napokon odrediti spram nepravednoga i “umjetnoga” partnerstva s HDZ-om BiH i budućnosti HDZ-a 1990. Izvor Dnevnoga lista potvrđuje kako u stranci odavno postoje dva suprotstavljena bloka. Jedan se zalaže za munjeviti raskid partnerstva i samostalno djelovanje HDZ-a 1990., što podrazumijeva korjenite programske i kadrovske promjene i pripreme za opće izbore koji će se održati sljedeće godine. Ta je opcija najraširenija i najglasnija na nižim stranačkim razinama jer se zapravo po terenu i događaju najveće prijevare i gaženje dostojanstva “devedestke” od moćnije Čovićeve stranke.
Partnerstvo bez smisla
Zagovornici cijepanja neprofitabilnoga saveza više ne dvoje kako je partnerstvo s HDZ-om BiH izgubilo svaki smisao i više nema političke koristi za “devedesetku” jer, kako god se okrene, stranka praktički radi samo za interese HDZ-a BiH. To partnerstvo, kako kaže visoki dužnosnik HDZ-a 1990., u temeljima i praksi nije pošteno niti pravedno jer se Dragan Čović i njegovi suradnici ponašaju nadmeno i nekorektno izigravajući dogovore i zabijaju nož u leđa gdje god je to moguće.
Brojni su primjeri u kojima je HDZ 1990. “namagarčen”, od raznih imenovanja i smjena pa do nepoštivanja “svenacionalnih dogovora” na općinskim i županijskim razinama. Predizborna lakrdija u središnjoj Bosni, izdaja u Orašju, Stocu, spletkarenja u Mostaru i Rami, smjena županijske direktorice u Zavodu za zdravstvo u Mostaru, prelili su čašu i ogolili podmukle planove “nemoralnoga” partnera. Ako HDZ 1990. i dalje ostane podređena stranka i samo partner na papiru HDZ-a BiH, onda su opravdani strahovi da će stranka praktički nestati na općim izborima. Zbog toga je sve više članova i čelnika koji smatraju da se nakaradno koaliranje mora prekinuti i da se stranka mora polako osamostaljivati i pripremati za presudne izbore.
Predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić još uvijek oklijeva. Iako vidi da “nametnuti brak” s HDZ-om BiH ne štima i da odnosi nisu ravnopravni i korektni, Ljubić još uvijek ne želi pokrenuti “brakorazvodnu parnicu” i zagovornik je opcije da se dvije najjače hrvatske stranke moraju dogovarati oko vitalnih nacionalnih pitanja.
Protivnici daljnjega partnerstva s HDZ-om BiH smatraju kako to ne bi bilo sporno kada bi slično razmišljali u Čovićevoj stranci. Uz to, najviše strahuju kako u slučaju izvjesne katastrofe na općim izborima HDZ 1990. ne bi bio više u poziciji diktirati nikakve uvjete HDZ-u BiH koji će opet biti, pretpostavka je, daleko najjača hrvatska stranka. Upravo zbog toga će Dragan Čović učiniti sve da se to partnerstvo između dva HDZ-a sačuva, što bi vjerojatno zadalo smrtonosni udarac “devedestki” u izbornoj utrci za županijske, entitetske i državne poluge vlasti i zapečatilo političku sudbinu.
Samostalnost ili agonija?
Čovićevo promišljanje i taktika uništenja alternative su odavno prepoznatljiva matrica, koja je brutalno primijenjena i na sve druge hrvatske stranke, ali se mora priznati da je, iz njegovoga kuta političkoga promišljanja, apsolutno razumljiva.
Bolje je za partnera imati bezopasni priljepak od 20-tak tisuća članova nego goropadnu i samouvjerenu “devedesetku” od 50 i više tisuća članova. Odluka u HDZ-u 1990. mora pasti ovih dana. Presuda je definitivno ispisana, dakle, ili samostalno ili agonija s izvjesnim totalnim raspadom.
Oportunisti Bože Ljubića nemaju više strpljenja i žele da se bez oklijevanja i “valjanja u blatu” jednom presiječe odumiranje HDZ-a 1990. ili, ako demokratska većina u stranci doista ne želi da HDZ 1990. ponovno pokuša povratiti stari sjaj i identitet, onda neka se utopi u HDZ BiH da se končano jednom znade da više nade u alternativu nema. Naš sugovornik iz vrha HDZ-a 1990. vjeruje kako nema previše prostora za akrobacije i improvizacije te da će Ljubić ipak popustiti i shvatiti da je budućnost HDZ-a 1990. u razdvojenom djelovanju i agresivnijem pristupu nekim nacionalnim i europskim pitanjima. To svakako podrazumijeva i nametanje originalnih prijedloga i pokretanje inicijativa prema međunarodnoj zajednici jer u HDZ-u 1990. više nitko ne vjeruje da je moguće bilo što značajnije dogovoriti unutar “šestorke” ili unutar “četvorke”. Visoki dužnosnik HDZ-a 1990. smatra kako unutar nove većinske parlamentarne grupacije definitivno ne postoji iskrena politička volja za radikalnim promjenama čak niti kod SDP-a, što Hrvatima apsolutno ne odgovara.
Prema njegovim riječima, za Hrvate je spas jedino brzi ulazak BiH u EU i NATO savez. U tom smislu i HDZ 1990. bi morao biti daleko prepoznatljiviji i agresivniji pa i pod cijenu izlaska iz vladajućih skupina. Prije toga, stranka mora prelomiti i iz pasive i bljedila goropadno jurnuti naprijed. Iako to nije želio priznati izvor Dnevnoga lista, nije niti demantirao spekulacije da bi Božo Ljubić mogao “izgurati” još jedne izbore na čelu stranke, a da bi najesen sljedeće godine, ako Božo ode u mirovinu, palicu trebao preuzeti izdanak iste 'loze' Damir Ljubić. Sve je to dio filma koji se vrti ovih dana i čeka se samo ovjera scenarija koji je gotovo zgotovljen.
