Radio sam dosad svašta. Utovarivao, razvozio, svirao, krečio, tipkao, čitao, pisao, prepisivao... Jedno nikad nisam – čekao na zakašnjelu plaću. Čim bih namirisao prevaru, dao bih otkaz. A nije ni da nisam nikad prevaren. Nije ni da imam para, nego sam samo mnogo ponosan čovjek, gordo stojim i kad pojedem govno pred svima.
I pored sve te nebeske divote u hodočasnicima vidio sam pansione jedan od drugoga udaljene tek metar ili metar i pol, čiji prozori gledaju jedan u drugoga. I to preko puta same župne crkve.
Nije ni da sam očekivao nešto specijalno da će poslodavci poštivati radnička prava u poslijeratnom razdoblju. Ali, ljudi, rat je prošao prije desetljeće i malo još više od toga. Vrijeme je da se probudimo. Vrijeme je da skinemo mafiju s vlasti.
To je u nas normalno
Nedavno razgovaram s kolegom, iskusnijim novinarom, džentlmenom i intelektualcem kojemu mnogi od nas kolega mogu samo da se dive. Sjedimo u kafiću, u mene upaljen laptop, slao sam neki materijal na server. I pita me on kakav mi je to operativni sustav na kompjuteru. Kako su kompjuteri igračke na čiji spomen mi oči zablistaju od zadovoljstva, odmah mu se pohvalim da je riječ o GNU/Linuxu i počnem mu objašnjavati neke osnovne detalje o kompjuteru. A on će mi: "Ne znam zašto se zamaraš s tim!"
Ja mu na to odgovorim da su mi praktično gotovo svi potrebni programi besplatni, a i oni koje trebam platiti obično koštaju tek tri-četiri dolara. On me opet ukori: "I dalje mi nije jasno o čemu pričaš, pa i Windows besplatno skineš za 15 minuta! To je sasvim normalno u BiH"
Na te riječi sam vidio da se definitivno ne razumijemo. Našim političarima su puna usta legalnosti, legitimnosti, svi sebe vole nazivati legalistima jer poštuju poslovnike i zakone (obično na njihovu korist i štetu građana)... Istodobno, mogu se kladiti da nijedan od bitnih domaćih lidera nema legalnu kopiju Windows operativnog sustava na privatnom kompjuteru (osim ako nije riječ o tvorničkoj instalaciji). U nas su ljudi navikli ne plaćati.
Ne gledam ti ja to
U nas se ne plaća RTV pristojba i taj je čin postao kao nekakav znak građanskog neposluha. Svi tvrde da pretplatu ne plaćaju jer nemaju što vidjeti na televiziji. Ali u zakonu nigdje ne piše da je pretplata naknada na kvalitet programa, nego od države propisani porez na korištenje radijskog spektra na teritoriju Bosne i Hercegovine.
Spektar elektromagnetskih zračenja koja spadaju u navedeni okvir koristimo svi.
"Kako? Pa ja ne gledam ni BHT ni Federalnu." Primjerice, vlakom koji s centralom komunicira vrhunskom optikom si se vratio s puta. Došao si kući i podgrijao ručak u mikrovalnoj. Pritisnuo si daljinski da upališ klimu. Spojio si tablet da pregledaš omiljene portale putem WiFi signala. Našao si zgodnu pjesmu na Internetu i prebacio je Bluetoothom na mobitel. Pogledao si na svoj Seiko Automatic serije 5 ili neki sličan ručni sat koji ima mogućnost "popravljanja" kašnjenja ili brzanja mehanizma. Trebam li dalje nabrajati?!?
Ni u jednom trenutku nisi koristio usluge javnih emitera, ali si kod svih navedenih uređaja, izravno ili neizravno koristio radijski spektar elektromagnetskih zračenja. To je ono što država naplaćuje kroz tzv. "RTV" pristojbu, a opet državna tijela odlučuju zakonima kako će taj novac usmjeriti.
Čije su pare
Požalio mi se nedavno čovjek koji je napravio kuću u industrijskom dijelu općine i ne može dobiti ni priključak za telefon, vodu ili struju, pa čak niti novu osobnu sa svojom kućnom adresom jer takvu adresu ne može imati prema državnim dokumentima. Navodno su mu općinske vlasti zažmirile kad je kuću pravio, a prostornim planom tu se ne mogu praviti stambene kuće. Rekao sam mu da je bio budala od samog početka i neka mi se ne žali, osim ako ga nešto osim njegove gluposti ne muči.
Koliko Bog god bio moćan, neobičan i stran, nema teorije da se sam sebi narugao pa dopustio da takva dva pansiona egzistiraju legalno u ovom Svemiru
Opet tako, na najavu štrajka u čapljinskoj tvornici keksa i vafla Lasta, našali se jedan kolega, vidi kako ovi tvoji zemljaci dižu bunu na samo jednu neisplaćenu plaću. Halo!?! Pa o čemu pričamo. Jesu li oni zaradili svoj novac ili nisu?! To nisu dakle ni moji ni novci Ivana Raguža, imaju stoga moj blagoslov da se bore za svoja prava. Svi se trebamo ugledati na radnice Laste. Ono što je moje daj mi i daj mi sad. Tako nećemo biti svjedoci Žitoprometa, TGA Stolac, Šuma Herceg-Bosne, Hrvatske televizije Mostar.
Pred crkvom Boga krade
Otišao sam u Međugorje nedavno, ne da se pomolim jer ja sam deist i moj Bog nije zaključan u betonskim građevinama. Otišao sam jer tu ima mnogo opuštenih, u molitvu predanih ljudi i nema nikoga da mi nervozom kvari moju osobnu meditaciju.
I pored sve te nebeske divote u hodočasnicima vidio sam pansione jedan od drugoga udaljene tek metar ili metar i pol, čiji prozori gledaju jedan u drugoga. I to preko puta same župne crkve.
Nema nikakve teorije da ti objekti imaju građevinsku ili uporabnu dozvolu i nema teorije da se za goste u tim objektima uredno naplaćuju ekološke ili bilo kakve druge turističke takse. Ne. Koliko Bog god bio moćan, neobičan i stran, nema teorije da se sam sebi narugao pa dopustio da takva dva pansiona egzistiraju legalno u ovom Svemiru, ni građevinski, ni uporabno, ni gravitacijski, ni elektromagnetski, a niti slabom ili jakom nuklearnom silom. Jednostavno, pred vratima hrama Božjeg taj gazda krade Boga, državu, tebe, mene, sviju.
U nas su se svi previše opustili. Rat je prošao prije više od deset godina. Dame i gospodo, rad je stvorio čovjeka i vrijeme je da počnemo živjeti kao ljudi. Da radimo za plaću i da plaćamo svoje dugove. Kad toga bude, nećemo slušati o ilegalnim rudnicima mrkog ugljena u Kaknju i radnicima koji bez kaciga silaze pod zemlju. U crnoj zemlji da na crno rade. Ni u najsiromašnijem kutku crne Afrike nije tako sve crno ni ilegalno. Samo kod nas. U crnoj rupi Europe.
