U subotu 6. travnja održana je sjednica Hrvatskoga narodnoga sabora. Čović i njegovi sateliti su se založili za hrvatsku teritorijalnu jedinicu (poznatu kao treći entitet) koja bi se protezala od Makarske do Ljubljane.
Ako se pitate zašto u tim granicama, to stoga jer su prilikom uspostave Hrvatske Samouprave 2001. godine Jelavićevi prvi suradnici i ljudi od povjerenja, Dragan Čović i Božo Ljubić pobjegli iz BiH. Čović je sprašio u susjednu Hrvatsku, točnije u Makarsku, dok se Božo Ljubić osjećao sigurnim tek u Sloveniji, točnije u Ljubljani.
Subotnji Sabor je radio pod egidom: ustrajno! U Čovićevu odlučnost da ustraje nema nikakvoga razloga sumnjati. Ustrajat će on jamačno na pljački svoga naroda i otimačini i ono malo društvenoga dobra što je ostalo. Božo Ljubić se obratio bošnjačkim medijima s vrlo odlučnim stavom da traži ravnopravnost tri naroda. Na "bošnjačkim medijima" zato što je, teškom mukom i "ustrajnošću", pogasio sve hrvatske medije u BiH. "Hrvatske je novinare" istjerao na ulicu i ostavio bez socijalnoga i zdravstvenoga osiguranja, a od plaća ih je i tako davno odvikao. Nisu tzv. "entitetlije" uspjeli uništiti samo medije. Svu energiju ulažu da unište Kliničku bolnicu Mostar, unatoč tomu što Republika Hrvatska svake godine uloži milijune kuna u tu zdravstvenu ustanovu. Vjerovali ili ne u prosincu i siječnju u bolnici se štedjelo na gorivu koje je bolesnicima puštano nekoliko sati izjutra i tako isto predvečer. Ukoliko vam se žurno ukaže potreba za operacijom, konac za operaciju morate kupiti i donijeti sami u bolnicu. O korupciji tzv. "trećeentitetskih" liječnika, sveučilišnih profesora, sudaca i inih bi se mogli napisati romani deblji od Ane Karenjine. Svima su poznate cifre koje se trebaju izvaliti za dobivanje posla u virtualnom trećem entitetu. Dok bolnica propada kladionice i droga cvjetaju.
Podsjetio bih na riječi pokojnog hrvatskoga idealiste Brune Bušića koji je rekao: "Bolje bilo kakva Hrvatska nego nikakva" i one dominikanca fra Vjekoslava Lasića koje je izgovorio na Običnom radiju: "Hrvatska da, ali ne bilo kakva."
Tako je i s etitetom.
No, prisjetimo se još jednom ukratko kronologije zbivanja. U izbornoj noći 2010. godine Čović je epohalno najavio da je to pobjeda za stolni grad Mostar i treći entitet. Tada je već znao da je SDP pobjednik izbora koji je već posložio Platformu u kojoj nije želio Čovića ni blizu.
Na pritisak međunarodnih čimbenika Čoviću se nudi ulazak u federalnu Vladu, ali da jedno hrvatsko mjesto
pripadne SDP-u, tj platformi. Čović je taj prijedlog energično i kategorički odbio tvrdeći kako SDP nije hrvatska stranka.
Međutim, nije puno prošlo, a da Čović radikalno promijeni svoj stav. Nakon zabrane, prestaje apsolutno spominjati treći entitet i stolni grad Mostar, a otpočinje novu mantru, onu o rekonstrukciji federalne vlasti. Tako smo svako malo mogli čuti kako je sve gotovo i kako će idući tjedan zasigurno HDZ-ovi ministri sjesti u Vladu, a Marinko Čavara zauzeti mjesto predsjednika te iste Federacije. Čović je to izgovarao s takvom lakoćom i uvjerljivošću da su mu neki, koji ga ne poznaju, i povjerovali.
Njegova izjava iz izborne noći o stolnom gradu Mostaru ovih je dana posebno aktualna. Naime, korisnici gradskoga proračuna mjesecima nisu dobili plaću.
Kada je konačno uvidio da mu ni čvrsti savez sa SDP-om ne može pomoći da se dokopa federalne vlasti, Čović se ponovno, sada kroz Sabor HNS-a vraća priči o hrvatskoj teritorijalnoj jedinici u BiH, tj. o trećem entitetu. Nažalost, njemu je to samo priča za jednokratnu uporabu.
